USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

522

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. Š. iz M., zastupane po M. S., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 14. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zaboku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-179/2004 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe I. Š. iz M., V. B. 115, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 29. srpnja 2004. godine ustav­nu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 13. listopada 1993. godine F. Š. podnio je tužbu Općinskom sudu u Zaboku radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa protiv Z., poduzeća za proizvodnju opeke i crijepa iz B.

Do 5. studenoga 1997. održano je šest ročišta te je podnositeljica ustavne tužbe stupila u parnicu kao nasljednica tužitelja.

Nakon 5. studenoga 1997. godine ročišta su održana 15. lipnja i 1. srpnja 1999. godine, kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda. Presuda je otpremljena 4. svibnja 2000. godine.

Dana 16. svibnja 2000. godine podnositeljica je izjavila žalbu na presudu.

Dana 13. rujna 2000. godine predmet je otpremeljen Županijskom sudu u Zlataru, koji je 25. listopada 2000. godine ukinuo presudu i vratio predmet Općinskom sudu u Zaboku na ponovno suđenje.

Općinski sud u Zaboku održao je ročišta 11. listopada i 14. studenoga 2001. godine, te 12. ožujka 2002. godine kada je glav­na rasprava zaključena i donijeta presuda. Presuda je otpremljena 2. srpnja 2002. godine. Dana 12. srpnja 2002. godine tuženik je izjavio žalbu na presudu.

Dana 26. studenoga 2003. godine Županijski sud u Zlataru je djelomično ukinuo presudu i vratio predmet u tom dijelu na po­nov­no suđenje Općinskom sudu u Zaboku.

Na ročištu održanom 20. travnja 2004. godine određeno je provesti knjigovodstveno vještačenje.

Podneskom od 28. travnja 2004. godine podnositeljica je dostavila dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje.

Vještak je predao nalaz i mišljenje 13. rujna 2004. godine.

Ročište je održano 16. studenoga 2004. godine, te je tuženik, koji je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka pozvan uplatiti predujam za dolazak vještaka na ročište.

Dana 22. studenoga 2004. godine tuženik je izjavio žalbu na odluku o troškovima dolaska vještaka na ročište.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske propisano je:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zaboku podnijeta 13. listopada 1993. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljud­skih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Me­đunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 29. srpnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, devet (9) mjeseci i šesnaest (16) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe najprije vodio pred Općinskim sudom u Zaboku u trajanju od dvije godine, deset mjeseci i osam dana. Sud je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 15. lipnja 1999. godine (jedna godina, sedam mjeseci i deset dana), a presudu je izrađivao dulje od devet mjeseci.

Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zlataru u trajanju od jednog mjeseca i osamnaest dana, te potom ponovo pred Općinskim sudom u Zaboku u trajanju od oko dvije godine, te potom ponovo pred Županijskim sudom u Zlataru u trajanju od oko jedne godine.

Od 26. studenoga 2003. godine postupak se ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zaboku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije pridonijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata složenosti.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u trajanju duljem od deset godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zaboku postupao neučinkovito. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, izrazito neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se radi o radnom sporu koji je žurne prirode, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zaboku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2854/2004

Zagreb, 14. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc.
Jasna Omejec, v. r.

 




 
IZRADA WEB STRANICA

Imati dobre web stranice danas je gotovo neizbježno za bilo koju tvrtku ili organizaciju koja želi biti prisutna na tržištu. Evo nekoliko razloga zašto bi trebali imati web stranice:

Dostupnost 24/7: Web stranice su dostupne 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, što omogućuje kupcima da se informiraju o proizvodima i uslugama tvrtke u bilo koje vrijeme.

Povećanje vidljivosti: Web stranice mogu pomoći tvrtkama da budu vidljivije na internetu, što može povećati broj posjetitelja i potencijalnih kupaca.

Predstavljanje tvrtke: Web stranice omogućuju tvrtkama da predstave svoje proizvode i usluge, povijest tvrtke, misiju i viziju, te da se razlikuju od konkurencije.

Komunikacija s kupcima: Web stranice omogućuju tvrtkama da komuniciraju s kupcima putem e-pošte, chatova, foruma, društvenih mreža i drugih kanala komunikacije.

Prodaja proizvoda i usluga: Web stranice omogućuju tvrtkama da prodaju svoje proizvode i usluge online, što može biti vrlo profitabilno i prikladno za kupce.

Branding: Web stranice su važan alat za branding, jer mogu pomoći u izgradnji prepoznatljivosti brenda, te u stvaranju pozitivne percepcije o tvrtki i njezinim proizvodima i uslugama.

Analitika i praćenje rezultata: Web stranice omogućuju tvrtkama da prate i analiziraju posjetitelje, te da bolje razumiju svoje kupce i poboljšaju svoje marketinške aktivnosti.

Sve u svemu, web stranice su važan alat za tvrtke koje žele biti konkurentne na tržištu, te komunicirati i prodavati svoje proizvode i usluge na najučinkovitiji način.

Link na našu ponudu za izradu web stranica - Provjerite!
 










POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga