UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

477

PRESUDA

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Markt kao predsjednice vijeća, Smiljana Mikuša i Štefanije Braun Kleončić kao članova vijeća, te sudske više savjetnice Biserke Špoljar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja »NAKLADNIK« d.o.o. iz Zagreba, protiv zaključ­ka tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 580-02-04-12-25 od 1. rujna 2004., radi priznavanja položaja stranke u postupku, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2004.

presudio je

 Tužba se uvažava.

 Poništava se zaključak Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 580-02-04-12-25 od 1. rujna 2004.

Obrazloženje

Tužbom od 14. rujna 2004. godine tužitelj je pokrenuo uprav­ni spor protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 580-02-04-12-16 od 27. srpnja 2004. godine i zaključka klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 580-02-04-12-25 od 1. rujna 2004. godine.

Kako se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92) i praksi ovoga Suda upravni spor može voditi samo protiv jednog osporenog akta, to je ovaj Sud predmete razdvojio i protiv osporenog rješenja od 27. srpnja 2004. godine postupak vodio pod brojem Us-7457/04, a protiv ovdje osporenog zaključka od 1. rujna 2004. godine postupak vodio pod brojem Us-7858/04.

Osporenim zaključkom od 1. rujna 2004. godine pod točkom I. odbacuje se zahtjev tužitelja za uvid u spis, a točkom II. zak­ljuč­ka odbacuje se zahtjev tužitelja za priznavanje stranke u pos­tupku.

U tužbi tužitelj prigovara zakonitosti osporenog zaključka i u bitnom ističe da mu je u postupku koncentracije poduzetnika »Europapress holdinga« d.o.o. iz Zagreba i »Slobodne Dalmacije« d.d. iz Splita onemogućeno ostvarenje prava kao stranke u upravnom postupku koje ima prema članku 49. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi da kao jedan od najvećih izdavača u Republici Hrvatskoj ovisi o korektnoj distribuciji svojih izdanja, te ukoliko bi se distribucija, naročito u sferi veleprodaje, skoncentrirala u rukama konkurenata – izdavača, postojala bi mogućnost ugrožavanja bitnih interesa ostalih izdavača, a tako i tužitelja. Dodaje da bi prema njegovim saznanjima spajanje »Europapress holdinga« i »Slobodne Dalmacije« preko 85% veleprodaje tiska realno potpalo pod odlučujući utjecaj »Europapress holdinga«, što bi bilo suprotno zakonu i interesima svih ostalih nakladnika. Posebno ističe da nije mogao sudjelovati u upravnom postupku jer je isti proveden krišom, na način da sve potencijalne stranke nisu mogle udovoljiti odredbi članka 40. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Tek iz objave na Internetu i u »Narodnim novinama« saznao je da je proveden postupak koncentracije koji je okončan rješenjem od 27. srpnja 2004., pa je dana 24. kolovoza 2004. od tuženog tijela zatražio uvid u spis i podnio zahtjev da mu se prizna status stranke. Međutim, zaključkom od 1. rujna 2004. godine njegov zahtjev je bez valjanog razloga odbačen. Smatra stoga da tuženo tijelo nije postupalo u skladu sa člankom 135., 143. i 154. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno s odredbama koje se odnose na dokazivanje. Budući da niti jedno od dokaznih sred­stava u postupku nije primijenjeno, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Slijedom navedenog predlaže da se tužba uvaži i osporeni zaključak poništi.

Tužena Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe da postupak nije vođen krišom i u tajnosti, te da je tužitelj imao dovoljno vremena da od tuženika zatraži da mu se prizna položaj stranke u postupku u razdoblju od objave podataka o pokretanju ocjene koncentracije na web-stranici tuženika pa do konačnosti rješenja, tj. u razdoblju od 17 dana koje je započelo najkasnije 12. srpnja i završilo 28. srpnja 2004. godine kada je rješenje dostavljeno zastupniku poduzetnika »Europapress holdinga« d.o.o. Međutim, unatoč transparentnom vođe­­nju postupka od strane tuženog tijela, tužitelj je propustio ovu zakonsku mogućnost. Dodaje da tužitelj nije nakladnik niti jednog općeinformativnog dnevnika, ne pojavljuje se kao tržišni takmac na tom mjerodavnom tržištu, nema vlastitu maloprodajnu mrežu, pa slijedom toga rješenjem od 27. srpnja 2004. tužitelju nisu niti mogla biti ugrožena njegova prava ili interesi na tržištu naklade općeinformativnih dnevnika. Konačno, tužitelj nije pružio nikakove dokaze da se bavi veleprodajom tiska, osim prodaje vlastitih izdanja drugim distributerima, pa smatra da tužitelj nije mogao biti stranka u upravnom postupku niti ima aktivnu legitimaciju u ovom upravnom sporu. Budući da tužitelj nije imao i nema položaj stranke u postupku, irelevantni su i svi drugi procesno pravni prigovori, prigovori glede utvrđivanja činjeničnog stanja, te prigovori glede nepravilno izvedenih zaključaka iz utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Zainteresirana osoba »Europapress holding« d.o.o. iz Zagreba osporava u cijelosti navode tužbe i u bitnom ističe da tužitelj nije dokazao da bi mu osporenim rješenjem bilo povrijeđeno neko pravo ili neposredni interesi utemeljeni na zakonu, te da stoga nije legitimiran pokrenuti ovaj upravni spor. Predlaže da se tužba temeljem članka 30. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima odbaci.

Tužba je osnovana.

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužena Agencija  9. kolovoza 2004. godine zaprimila zahtjev tužitelja »NAKLADNIKA« d.o.o. iz Zagreba, kojim se traži da se njegovom punomoćniku omogući uvid u spis predmeta ocjene koncentracije poduzetnika »Europapress holdinga« d.o.o. i »Slobodne Dalmacije« d.d., klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, uz obrazloženje tužite­lja da mu je uvid u spis potreban radi eventualnog pokretanja upravnog spora. Na traženje tužene Agencije tužitelj je rečeni zahtjev dopunio podneskom od 24. kolovoza 2004. godine u kojem navodi da u tijeku postupka ocjene koncentracije »Europapress holdinga« i »Slobodne Dalmacije« nije imao prilike zatražiti priznavanje položaja stranke u postupku, budući da je o okončanju postupka u tom predmetu saznao iz informacije objavljene na Internetu, a kasnije i u «Narodnim novinama». Ponavlja da mu je razgledavanje spisa predmeta potrebno radi pokretanja upravnog spora jer sumnja da su upravo pogreške u provedenom postupku onemogućile »NAKLADNIKU« da ostvari pravo na položaj stranke. Dodaje da je »NAKLADNIK« društvo koncerna NCL media grupe, koji je jedan od glavnih tržišnih takmaca koncerna »Europapress holdinga«. Drži da kao izdavač ovisi o korekt­noj distribuciji svojih izdanja pa smatra da bi njegovi bitni interesi mogli biti ugroženi ako bi se distribucija tiska, naročito u segmentu veleprodaje, koncentrirala u rukama njegovih tržišnih takmaca. Procjenjuje da bi provedbom koncentracije »Europapress holdinga« i »Slobodne Dalmacije« preko 85% veleprodaje tiska bilo pod prevladavajućim utjecajem koncerna »Europapress holdinga«, što bi po njegovom mišljenju bilo suprotno zakonu i interesima svih nakladnika osima »Europapress holdinga«. Slije­dom iznijetog traži da mu se suglasno odredbama članka 80. stav­ka 2. Zakona o općem upravnom postupku omogući uvid u spis predmeta koncentracije »Europapress holdinga« i »Slobodne Dalmacije« a podredno traži priznavanje položaja stranke u postup­ku, ako Agencija ocijeni da su ispunjeni uvjeti iz članka 40. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

Odredbom članka 39. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 122/03) propisano je da se u postupcima pred Agencijom, ukoliko nije drugačije propisano ovim Zakonom, primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91), dok je odredbom članka 40. istog Zakona propisano da je stranka osoba na čiji zahtjev je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak, odnosno osoba ili udruženje osoba na čije interese odluka Agencije može značajno utjecati i za koje je na njihov zahtjev Agencija utvrdila da imaju položaj stranke u postupku.

Člankom 50. stavkom 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, propisano je da stranke u postupku koji se vodi pred Agencijom imaju pravo uvida u spis predmeta.

Nedvojbeno je da je rješenje tužene, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 580-02-04-12-16 od 27. srpnja 2004. godine, koje je zastupnik »Europapress holdinga« d.o.o. primio 28. srpnja 2004. godine, u smislu članka 58. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja konačno, te da u tom postupku tužitelj nije sudjelovao.

Iz navoda tužbe i podataka spisa predmeta zaključuje se da tužitelj drži da je osoba koja je imala pravo sudjelovati u postupku namjeravane koncentracije poduzetnika »Europapress holdinga« d.o.o. i »Slobodne Dalmacije« d.d., odnosno da je radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa trebala biti uključena u postupak donošenja rješenja tužene Agencije od 27. srpnja 2004.

Pri ovakovom stanju stvari tuženo je tijelo, po mišljenju ovoga Suda, trebalo zahtjev tužitelja od 9. kolovoza i podnesak od 24. kolovoza 2004. godine prihvatiti kao prijedlog za obnovu postupka u predmetu ocjene koncentracije poduzetnika »Europapress holdinga« i »Slobodne Dalmacije«.

Naime, odredbom članka 249. stavak 1. točka 9. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će se postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku obnoviti, među ostalim, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost da sudjeluje u postupku.

Kako je tuženo tijelo propustilo razmotriti mogućnost sudjelovanja tužitelja kao stranke u navedenom postupku i ocijeniti osnovanost tužiteljevog prijedloga za obnovu postupka u smislu članka 249. stavka 1. točke 9. i 256. Zakona o općem upravnom postupku, te članka 40. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, od čega ovisi i zahtjev tužitelja za uvid u predmetni spis, to je zakon povrijeđen na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga temeljem članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92) osporeno rješenje poništiti, s tim da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba glede postupka.

Broj: Us-7458/2004-4
Zagreb, 24. studenoga 2004.

Predsjednik Vijeća
Dubravka Markt, v. r.




 
IZRADA WEB STRANICA

Imati dobre web stranice danas je gotovo neizbježno za bilo koju tvrtku ili organizaciju koja želi biti prisutna na tržištu. Evo nekoliko razloga zašto bi trebali imati web stranice:

Dostupnost 24/7: Web stranice su dostupne 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, što omogućuje kupcima da se informiraju o proizvodima i uslugama tvrtke u bilo koje vrijeme.

Povećanje vidljivosti: Web stranice mogu pomoći tvrtkama da budu vidljivije na internetu, što može povećati broj posjetitelja i potencijalnih kupaca.

Predstavljanje tvrtke: Web stranice omogućuju tvrtkama da predstave svoje proizvode i usluge, povijest tvrtke, misiju i viziju, te da se razlikuju od konkurencije.

Komunikacija s kupcima: Web stranice omogućuju tvrtkama da komuniciraju s kupcima putem e-pošte, chatova, foruma, društvenih mreža i drugih kanala komunikacije.

Prodaja proizvoda i usluga: Web stranice omogućuju tvrtkama da prodaju svoje proizvode i usluge online, što može biti vrlo profitabilno i prikladno za kupce.

Branding: Web stranice su važan alat za branding, jer mogu pomoći u izgradnji prepoznatljivosti brenda, te u stvaranju pozitivne percepcije o tvrtki i njezinim proizvodima i uslugama.

Analitika i praćenje rezultata: Web stranice omogućuju tvrtkama da prate i analiziraju posjetitelje, te da bolje razumiju svoje kupce i poboljšaju svoje marketinške aktivnosti.

Sve u svemu, web stranice su važan alat za tvrtke koje žele biti konkurentne na tržištu, te komunicirati i prodavati svoje proizvode i usluge na najučinkovitiji način.

Link na našu ponudu za izradu web stranica - Provjerite!
 










POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga