USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

435

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 2. veljače 2005. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 117/03.) u cijelosti.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Petar M. Radelj iz Zagreba podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmje­nama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 117/03., u daljnjem tekstu: ZID ZPP/03) u cijelosti.

Predlagatelj smatra da je ZID ZPP/03 organski zakon, tj. zakon kojim se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, za čije donošenje je, prema odredbama članka 82. Ustava Republike Hrvatske, bila potrebna većina glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

Obrazlažući svoje stajalište da je osporavani Zakon organski zakon, predlagatelj navodi da je odredbom članka 1. ZID ZPP/03 propisano »Ovim se zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina .........« što nedvojbeno, prema shvaćanju predlagatelja, ukazuje da se radi o organskom zakonu.

Predlagatelj navodi da je na sjednici Hrvatskoga sabora, na kojoj je usvojen ZID ZPP/03 (14. srpnja 2003. godine), bilo nazočno 77 zastupnika, od kojih je 74 zastupnika glasovalo »za« donošenje ZID ZPP/03, dok su 3 zastupnika bila »suzdržana«. Budući da je Hrvatski sabor u tom sazivu imao 151 zastupnika, za donošenje tog Zakona, prema mišljenju predlagatelja, trebalo je glasovati 76 zastupnika.

Slijedom iznijetog, predlagatelj smatra da postupak donoše­nja ZID ZPP/03 nije proveden u skladu s odredbom članka 82. stavka 2. Ustava. Stoga predlaže da Sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona i ukine ga u cijelosti.

Prijedlog nije osnovan.

2. ZID ZPP/03 je Hrvatski sabor donio na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 117 od 22. srpnja 2003. godine, a stupio je na snagu 1. prosinca 2003. godine.

3. Iz fonograma navedene sjednice Hrvatskoga sabora proizlazi da je pri glasovanju kod donošenja ZID ZPP/03 u sabornici bilo nazočno sedamdeset i sedam (77) zastupnika. Također je razvidno da je za njegovo donošenje glasovalo sedamdeset i četiri (74) zastupnika te da su tri (3) zastupnika bilo suzdržana.

Ustavni sud je, nadalje, utvrdio da je Hrvatski sabor u sazivu 2000. godine imao 151 zastupnika te je za donošenje zakona, za koje se traži većina glasova svih zastupnika, bilo potrebno sedamdeset i šest (76) glasova zastupnika.

4. Za razmatranje pravne naravi Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99 i 117/03.) kao cjeline i ocjenu njegove formalne (ne)ustavnosti mjerodavna je odredba članka 82. stavka 2. Ustava koja propisuje:

»Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.«

5. Ocjenjujući osnovanost prijedloga za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPP/03 s aspekta njegove formalne ustavnosti, Ustavni sud je pošao od stajališta izraženog u odluci broj: U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od 27. studenoga 2003. godine, objav­ljenoj u »Narodnim novinama«, broj 190/2003.

Ustavni sud je u toj odluci utvrdio mjerila za ocjenu koji se zakon, čijim se odredbama razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, ima smatrati organskim zakonom u smislu prvog dijela rečenice članka 82. stavka 2. Ustava:

Glava III. Ustava pod nazivom »Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda« podijeljena je na sljedeće odjeljke:

1. Zajedničke odredbe (članci 14. do 20.),

2. Osobne i političke slobode i prava (članci 21. do 47.), te

3. Gospodarska, socijalna i kulturna prava (članci 48. do 69.).

Polazeći od sadržaja svih odredaba koje se nalaze u Glavi III. Ustava, razvidno je da u zakonodavnoj praksi gotovo i nema zakona koji u određenom broju svojih odredaba barem dijelom ne razrađuje neko od ljudskih prava ili temeljnih sloboda. Sukladno tome, svaki ili gotovo svaki zakon izglasan u Hrvatskome saboru mogao bi se svrstati među organske zakone.

Takva široka ustavna interpretacija, međutim, u cijelosti bi izbrisala razliku između »običnog« (ordinarnog) zakona i organskog zakona, što očito nije bio cilj ustavotvorca kad je oblikovao normativni sadržaj prvog dijela rečenice članka 82. stavka 2. Ustava.

Zbog toga, u odgovoru na pitanje koji se od zakona – čijim se odredbama u većoj ili manjoj mjeri razrađuju pojedina Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode – ima smatrati organskim zakonom, treba se ograničiti na područje slobode, jednakosti i poštivanja prava čovjeka, kao temeljnih ustavnih vrednota propisanih u članku 3. Ustava. Njihov je sadržaj – za razliku od gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava – određen samim Ustavom i individualiziran zajamčenom pravnom zaštitom na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Polazeći od izloženog, organskim zakonom kojim se razra­đuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode u smislu prvog dijela rečenice članka 82. stavka 2. Ustava ima se smatrati samo onaj zakon kojemu su temeljni predmet uređenja pojedino ili pojedina Ustavom utvrđena osobna i politička prava i slobode čovjeka. Jesu li ispunjene pretpostavke za utvrđenje određenog zakona organskim u smislu prvog dijela rečenice članka 82. stavka 1. Ustava ispituje se – u slučaju sumnje – zasebno u svakom konkretnom slučaju.

6. Odredbom članka 1. ZID ZPP/03 propisano je: »Ovim se Zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud rasprav­lja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim sporovima, trgovačkim, imovinskim i drugim građan­skopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.«

Razvidno je, dakle, da Zakon o parničnom postupku uređuje pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u građanskim sporovima, te da se procesnim građanskim zakono­dav­stvom ne razrađuju Ustavom utvrđena temeljna ljudska (osobna i politička) prava i slobode čovjeka. Stoga, polazeći od stajališta ovog Suda glede pitanja koji se zakon, čijim se odredbama razrađuju pojedina Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, ima smatrati organskim zakonom, u smislu prvog dijela rečenice članka 82. stavka 2. Ustava, Ustavni sud ocjenjuje da Zakon o parničnom postupku, niti zakoni o njegovim izmjenama i dopunama nisu organski zakon za čije je donošenje, sukladno članku 82. stavku 2. Ustava, potrebna većina glasova svih zastupnika Hrvatskoga sabora.

7. Odredba članka 81. stavka 1. Ustava glasi:

»Ako Ustavom nije drugačije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.«

Na temelju činjenica utvrđenih uvidom u fonogram sjednice Hrvatskoga sabora, održane 14. srpnja 2003. godine, na kojoj je donesen ZID ZPP/03, Ustavni sud utvrđuje da je ZID ZPP/03 donesen prema postupku koji je sukladan odredbama Ustava.

8. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), riješeno je kao u izreci. Točka II. izreke temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-2695/2003
Zagreb, 2. veljače 2005.

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.