USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

432

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Že­ljko Potoč­njak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smilj­ko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom mldb. D. L., zastupanog po zakonskoj zastupnici B. L., oboje iz Z., a koje zastupa B. H., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj dana 3. ve­ljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zaboku dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-1455/04 (ranije: P-431/91, P-87/93, P-109/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na teme­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe mldb. D. L., zastupanom po zakonskoj zastupnici B. L., oboje iz  Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.640,00 kuna.

IV. Naknada iz točke II. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnosite­lj ustavne tužbe, teme­ljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 1. srp­nja 2004. godine ustavnu tužbu radi du­ljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zaboku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđe­nje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, pri­mjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Zaboku, broj: P-1455/04, utvrdio či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustavnog prava pod­no­site­lja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Dana 2. srp­nja 1991. godine malodobni podnosite­lj (rođ. 20. svib­nja 1991. godine) podnio je Općinskom sudu u Zaboku tužbu protiv tuženika J. K. radi uzdržava­nja.

Do 5. studenoga 1997. godine donijete su dvije prvostupa­nj­ske i dvije drugostupa­njske presude, dok je rješe­njima od 18. studenoga 1991. i 22. ožujka 1994. godine prvostupa­njski sud odredio privremenu mjeru kojom je naložio tuženom da mjesečno doprinosi za uzdržava­nje podnosite­lja.

Nakon 5. studenoga 1997. godine ročišta su održana 11. studenoga 1997., na koje nije pristupio tuženik dok je za ročište zakazano 25. lip­nja 1997. godine zatražio odgodu.

Na ročištu 1. listopada 1998. godine riješeno je da će sud službenim putem zatražiti podatke o prosjeku plaća za stranke.

Ročište određeno za 4. rujna 1999. godine odgođeno je, jer tuženik iako uredno pozvan nije pristupio.

Nakon ročišta održanog 4. rujna 1999. godine sud je donio rješe­nje (28. lip­nja 1999.) o provođe­nju k­njigovodstvenog vješta­če­nja.

Rješe­njem Općinskog suda u Zaboku od 22. svib­nja 2000., te rješe­njem od 16. studenoga 2000. godine određena je privremena mjera, kojom je naloženo tuženiku da za uzdržava­nje podnosite­lja doprinosi iznos od 20% svoje plaće mjesečno, p­ljenidbom plaće.

Na ročištu 30. siječ­nja 2000. godine riješeno je da sud službenim putem zatraži od nadležnih tijela podatke o visini plaće i prihodima koje tuženi i zakonska zastupnica podnosite­lja ostvaruju, kao i podatke o visini doplatka za djecu koje­g prima podnosite­lj.

Ročište zakazano za 18. rujna 2001. godine odgođeno je jer stranke iako uredno pozvane nisu pristupile, s time da je tuženik zatražio odgodu istog.

Da­lj­nja ročišta pred Općinskim sudom u Zaboku održana su  6. studenoga 2001., 27. svib­nja 2002., te 4. prosinca 2002. na kojem su saslušani tuženi i zakonski zastupnik podnosite­lja kao stranke u postupku i određeno provođe­nje dopunskog financijskog vještače­nja.

Na ročištu 23. svib­nja 2003. godine zak­ljučena je glavna rasprava, međutim, ista je preotvorena rješe­njem suda od 23. svib­nja 2003. godine radi dopune postupka.

Na ročištu 3. prosinca 2003. godine zak­ljučena je glavna rasprava, a presuda je objav­ljena 19. prosinca 2003. godine.

Protiv prvostupa­njske presude te rješe­nja od 22. svib­nja 2000. i 16. studenoga 2000. godine tuženi je 5. siječ­nja 2004. godine izjavio žalbu. Žalbu protiv prvostupa­njske presude izjavio je i podnosite­lj 14. siječ­nja 2004. godine.

Rješe­njem Županijskog suda u Zlataru, broj: Gž-635/04-2 od 16. lip­nja 2004. godine ukinuta je presuda Općinskog suda u Zaboku i predmet vraćen sudu prvog stup­nja na ponovno suđe­nje.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupa­njski parnični postupak započeo je 2. srp­nja 1991. godine tužbom podnosite­lja protiv tuženika J. K., radi uzdržava­nja.

Međutim, du­ljina postupka uzima se u razmatra­nje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđe­nje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 1. srp­nja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustav­ni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno trinaest (13) godina, a nakon stupa­nja na snagu  Zakona o potvrđiva­nju Konvencije pa do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdob­lju, od 5. studenoga 1997. godine do podnoše­nja ustavne tužbe, najprije vodio pred Općinskim sudom u Zaboku u traja­nju od oko šest godina. Zatim se postupak vodio pred Županijskim sudom u Zlataru u traja­nju oko devet mjeseci. Od 3. studenoga 2004. godine postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zaboku. U razdob­lju od 5. studenoga 1997. godine do podnoše­nja ustavne tužbe većih zastoja u postupku nije bilo.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u sudskom postupku, prema utvrđe­nju Ustavnog suda, nije pridonio du­ljini traja­nja sud­skog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđe­nju Ustavnog suda, ne radi se o složenom pred­metu.

5. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak radi uzdržava­nja koji se sada vodi pod brojem: P-1455/04 pred Općinskim sudom u Zaboku traje preko trinaest godina. Iako u razdob­lju nakon 5. studenoga 1997. godine nije bilo zastoja u postupku, imajući u vidu ukupnu du­ljinu postupka, te okolnost da se radi o postupku uzdržava­nja malo­ljetnog djeteta čije je obi­lježje hitnost postupa­nja, te da je nerazumno dugim traja­njem postupka izostala svrha postupka, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnosite­lja da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđiva­nju visine naknade, teme­ljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zaboku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donoše­nja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana ­njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog teme­lji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2457/2004
Zagreb, 3. ve­ljače 2005.

          USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Že­ljko Potoč­njak, v. r.