383
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje
o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci
Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom J. Ć. iz Z., na sjednici održanoj
28. siječnja 2005. godine, jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se odbacuje.
II. Ovo
rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv rješenja Županijskog suda u
Zagrebu, broj: Gž-753/04 od 21. rujna 2004. godine, kojim je u točki I. izreke
odbačena kao nedopuštena njezina žalba podnesena protiv rješenja Općinskog suda
u Zagrebu, broj: Pp-177/00 od 4. ožujka 2002. godine, iz razloga što podnositeljica
nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv rješenja kojim je u cijelosti
prihvaćen njezin tužbeni zahtjev, dok je točkom II. izreke ukinuto navedeno
prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni
postupak.
Ustavni
sud nije nadležan za odlučivanje.
2.
Odredba članka 62. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst, u
nastavku: Ustavni zakon) propisuje:
»Svatko
može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim
aktom tijela državne vlasti ... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama
ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili
temeljna sloboda zajamčena Ustavom... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo). Ako
je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može
se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen«.
Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud
meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili
optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka
62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike
Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava
i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.
3. Tijekom ustavnosudskog postupka ocijenjeno je da
osporavano rješenje u odnosu na točku I. izreke ne predstavlja pojedinačni akt
u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio
nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu podnositeljici.
4. U odnosu na točku II. izreke osporenog rješenja
treba istaknuti da podnošenje ustavne tužbe nije dopušteno jer nije iscrpljena
jedna od pretpostavki za podnošenje ustavne tužbe, a to je iscrpljenost dopuštenoga
pravnog puta, pa slijedom toga zahtjev za pružanje ustavnosudske zaštite nije
dopušten uslijed preuranjenosti.
5. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 72.
Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.
6. Objava ovog rješenja temelji se na članku 29.
stavku 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-4545/2004
Zagreb, 28. siječnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |