POSLOVNE INFORMACIJE - 16 2.2.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2067/2002 od 19. siječnja 2005.

Ustavni sud Republike Hrvatske

298

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. J. iz Z., zastupanog po G. H., odvjetnici iz Z., na sjednici održanoj dana 19. siječnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pr-19939/04 (ranije broj: Pr-895/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. J. iz Z., P. 18, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 18. rujna 2002. godine ustavnu tužbu radi duljine trajanja parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 21. travnja 1995. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa protiv INE d.d. Z. – Unutarnja trgovina – PJ naftni derivati – Z.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je samo jedno ročište i to 13. prosinca 1995. godine na koje nije pristupio uredno pozvani punomoćnik podnositelja tako da je sud s istim danom donio rješenje o mirovanju postupka.

Podneskom od 26. ožujka 1996. godine podnositelj predlaže nastavak postupka.

Ročišta su zatim održana 18. lipnja 1998., 16. studenoga 1998., 20. travnja 1999., 27. lipnja 2000., 19. prosinca 2000., 3. srpnja 2002., 17. listopada 2002. i 13. prosinca 2002. godine kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda, broj: Pr-895/95 kojom je odbačen tužbeni zahtjev podnositelja.

Odlučujući o žalbi podnositelja Županijski sud u Zagrebu, svojim rješenjem, broj: Gžr-3218/03-2 od 24. kolovoza 2004. godine, ukinuo je presudu prvostupanjskog suda i predmet vratio istome sudu na ponovno suđenje.

Predmet je dobio novi broj: Pr-19939/04.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 21. travnja 1995. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa protiv tuženika INE d.d. Z. – Unutarnja trgovina – PJ naftni derivati – Z.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovor«i, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 18. rujna 2002., a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i sedamnaest (17) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao četiri (4) godine, deset (10) mjeseci i trinaest (13) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju duljem od četiri godine. Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedanaest mjeseci. Postupak se od rujna 2004. godine ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku djelomično je pridonio duljini trajanja postupka, a to se odnosi na nepristupanje uredno pozvanog punomoćnika podnositelja ročištu od 13. prosinca 1995. godine kada prvostupanjski sud donosi rješenje o mirovanju postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o donekle složenom predmetu u kojem je potrebno utvrditi je li odluka o prestanku radnog odnosa podnositelju zakonita.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od devet godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud prvog stupnja bio neaktivan u zakazivanju ročišta tako da je od jednog do drugog ročišta proticao vremenski period od jedne godine, dva mjeseca i sedam dana (od ročišta održanog 20. travnja 1999. do narednog ročišta održanog 27. lipnja 2000. godine), odnosno dvije godine, pet mjeseci i šesnaest dana (od ročišta održanog 19. prosinca 2000. do narednog ročišta održanog 3. srpnja 2002. godine).

Nasuprot postupanju suda prvog stupnja, postupak pred žalbenim sudom u svemu je udovoljio zahtjevu suđenja u razumnom roku. Međutim, imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, te neučinkovito postupanje suda prvog stupnja, osobito nakon prosinca 2000. godine, te posebno okolnost da je riječ o radnom sporu koji je žurne prirode, kao i okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije u roku od osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2067/2002
Zagreb, 19. siječnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.