Ustavni sud Republike Hrvatske

244

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom V. F. iz K. i M. F. iz V., koje zastupa Lj. K.-S., odvjetnica iz V., na sjednici održanoj dana 19. siječnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju:

– presuda Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-857/03-2 od 2. listopada 2003. godine i

– presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-186/03-3 od 10. travnja 2003. godine.

II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Virovitici na ponov­ni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je 18. studenoga 2003. godine protiv presude Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-857/03-2 od 2. listopada 2003. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-183/03-3 od 10. travnja 2003. godine.

2. U spornoj pravnoj situaciji J. F. je 25. srpnja 1996. godine sklopila sa Z. š.-k. z. V. Ugovor o kreditu, broj: 935, na iznos od 11.200,00 kuna s godišnjim kamatama u visini od 84%, te u slučaju nevraćanja kredita u ugovorenom roku, zateznu kamatu po stopi od 84% godišnje. U navedenom ugovoru u svojstvu solidarnih jamaca bili su navedeni podnositelji i B. P.

S obzirom na činjenicu da solidarni dužnici nisu mogli ispunjavati preuzete obveze po ugovoru o kreditu, vjerovnik je u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Virovitici, pod brojem: P-156/97 ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu. Na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj (Z. š.-k. z. iz V.) pokrenuo je ovršni postupak pred Općinskom sudom u Virovitici, koji se vodi pod brojem: Ovr-111/02 (raniji broj Ovr-734/99).

Podnositelji su pred Općinskim sudom u Virovitici pokrenuli parnični postupak pod brojem: P-778/01, radi utvrđivanja ništa­vosti odredbi tako zaključenog Ugovora o kreditu, a koje se odnose na visinu ugovorenih zateznih kamata.

Presudom tog suda od 26. rujna 2002. godine utvrđeno je da su odredbe Ugovora o kreditu djelomično ništave u odnosu na ugovorne kamate koje prelaze stopu od 24% godišnje, te odredba koja se odnosi na ugovorene zatezne kamate od 84% godišnje.

3. S obzirom na izreku navedene deklaratorne presude u pred­metu broj: P-778/01, podnositelji su u ovršnom predmetu broj: Ovr-111/02, podnijeli žalbu iz razloga navedenih u članku 46. stavku 2. točki 9. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00. – odluka Ustavnog suda i 173/03., u daljnjem tekstu: OZ).

U tijeku ovršnog postupka, podnositelji su upućeni na parnicu, te su presudom Općinskog suda u Virovitici, broj: P-186/03-3 od 10. travnja 2003. godine, podnositelji odbijeni s tužbenim zahtjevom koji je glasio:

»Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-111/02, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tužene Z. š. k. z. V., M. 19, protiv I-tužitelja V. F. iz K., S. R. 6 i II-tužitelja M. F. iz V., H. ž. 4, nije dopuštena, a što je tužena dužna priznati, te tužiteljima nadoknaditi trošak ovog postupka (...)«.

4. U ustavnoj tužbi podnositelji u bitnome iznose ospora­vajuće razloge iznesene u žalbenom postupku. Ističu da su osporenom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činje­ničnog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 29. stav­kom 1. Ustava Republike Hrvatske. Ističu i povredu odredbi članka 19. stavka 1. i članka 117. stavka 3. Ustava.

Podnositelji ističu da su osporene presude donesene uz nepravilnu primjenu odredbi članka 46. stavaka 9. i 10. OZ-a, jer smatraju da je sudska presuda na temelju koje je ovrha pokrenuta naknadnom sudskom presudom djelomično izmijenjena, budući da je utvrđeno između istih parničnih stranaka da je Ugovor o kreditu u odnosu na odredbe o ugovornim i zateznim kamatama djelomično ništav. Ističu da je presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-778/01 od 26. svibnja 2002. godine, donesena u vrijeme kada se više nije mogla zaustaviti ovrha pokrenuta na temelju ovršne isprave.

Smatrajući da su osporene presude sudova prvog i drugog stupnja suprotne zakonu, podnositelji predlažu Ustavnom sudu ustavnu tužbu usvojiti i osporene presude ukinuti.

5. Povodom prijedloga podnositelja ovaj Sud je rješenjem, broj: U-III-3737/2003 od 7. srpnja 2004. godine, privremeno odgodio ovrhu u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici, broj: Ovr-111/02 do donošenja konačne odluke u predmetu podnositelja.

Ustavna tužba je osnovana.

6. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.

7. Analizom osporenih presuda, navoda ustavne tužbe i spisa predmeta, utvrđeno je da je presuđujući u spornoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja utvrdio kao nesporne činjenice postojanje Ugovora o kreditu, postojanje pravomoćne i ovršne presude ko­jom se nalaže izvršenje dospjele a neispunjene obveze, te posto­janje pravomoćnih presuda kojima se utvrđuju ništavim određene odredbe spornog Ugovora o kreditu.

U odnosu na dopuštenost ovrhe u konkretnom slučaju sud prvog stupnja izrazio je stajalište prema kojemu ovršna isprava na temelju koje je tražena ovrha nije stavljena izvan snage.

Protiv presude suda prvog stupnja podnositelji su izjavili žalbu, koja je osporenom presudom Županijskog suda u Virovitici u cijelosti odbijena kao neosnovana. Taj sud smatra da je činjenica utvrđenja ništavosti određenih odredbi Ugovora o kreditu valjana pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno dovršenoga parničnog postupka, koji postupak podnositelji nisu pokrenuli.

8. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a, koje glase:

»(2) Ovršenik može izjaviti žalbu osobito: (...)

9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sud­ske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave, (...)«

i odredbe članka 109. stavka 1. i članka 110. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO), koje glase:

»Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.«.

9. Na temelju ustavnog jamstva iz članka 29. stavka 1. Ustava, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku, zbog pogrešne primjene odredbe članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a, u svezi s člancima 109. stavkom 1. i 110. ZOO-a, podnositeljima povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, pogrešno je prav­no stajalište nadležnih sudova izneseno u osporenim presudama.

Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, u pravnoj situaciji u kojoj postoje kondemnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorna presuda donesena naknadno između istih parničnih stranaka, kojom se utvrđuje da je dio obveze utvrđene kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponav­ljanje postupka u kojemu je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u cijelosti, već samo u dijelu koji nije obuhvaćen ništavošću.

Navedeno stajalište temelji se na primjeni odredbe članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a, jer u konkretnom slučaju treba smatrati da je tražbina djelomično prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao uspješno isticati u postupku u kome je nastala kondemnatorna – ovršna presuda. Isto tako, uzevši u obzir odredbu članka 109. stavka 1. ZOO-a prema kojoj se na ništavost pazi po službenoj dužnosti, dužnost je sudova, kada ih ovršenik upozori da je ovršna isprava dijelom ništava, a ta ništavost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom između istih stranaka koje sudjeluju u ovršnom postupku, utvrde da je ovrha nedopuštena u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću, te da dopuste ovrhu u preostalom – valjanom dijelu.

Iz navedenoga proizlazi da je postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na podnositelje bio nepravičan, što je posljedica pogrešnoga pravnog stajališta u svezi primjene od­red­be članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a. Stoga je podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odred­bom članka 29. stavka 1. Ustava.

10. U ustavnoj tužbi podnositelji ističu i povredu odredbi članka 19. stavka 1. i članka 117. stavka 3. Ustava.

Istaknute povrede navedenih ustavnih odredbi ne mogu biti osnova za pružanje ustavnosudske zaštite jer one ne sadrže ljud­ska prava i temeljne slobode u smislu članka 62. stavka 1. Ustav­nog zakona.

11. Slijedom svega iznesenog, utvrdivši da je podnositeljima osporavanim presudama povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje sadržano u članku 29. stavku 1. Ustava, odlučeno je kao u izreci.

Ova odluka utemeljena je na člancima 73. i 75. Ustavnog zakona, a objava odluke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-3737/2003

Zagreb, 19. siječnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.