USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

218

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Željko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smi­ljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. F. iz Z., na sjednici održanoj dana 11. siječ­nja 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Trgovački sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-8953/02 (raniji broj pred Općinskim sudom u Zagrebu Pr-2480/97) u najkraćemu mogućem roku, ali ne du­ljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na teme­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02. – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe S. F. iz Z., F. 16A, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustav­nog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnosite­lj ustavne tužbe, teme­ljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02. – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 11. svib­nja 2004. godine ustav­nu tužbu radi du­ljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 27. kolovoza 1997. godine podnosite­lj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv S. d.d. Z., radi utvrđe­nja nedopuštenosti otkaza, vraća­nja na posao i isplate.

Prvo ročište je održano 11. studenoga 1997. godine na kojemu su stranke predložile odgodu radi moguće­ga mirnog rješe­nja spora. Do mirnog rješe­nja spora nije došlo.

Nakon toga, Općinski sud u Zagrebu održao je ročišta 11. prosinca 1997., 14. trav­nja i 3. studenoga 1998. te 26. siječ­nja, 2. ožujka i 3. svib­nja 1999. godine.

Dana 25. kolovoza 1999. godine Općinski sud u Zagrebu se oglasio stvarno nenadležnim jer je utvrđeno da je podnosite­lj bio član uprave tuženika te da je, stoga, za spor nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Na rješe­nje je tuženik uložio žalbu dana 13. rujna 1999. godine.

Dana 21. ožujka 2000. godine Županijski sud u Zagrebu žalbu je odbio kao neosnovanu i potvrdio rješe­nje suda prvog stup­nja.

Dana 30. siječ­nja 2001. godine predmet je otprem­ljen Trgo­vačkom sudu u Zagrebu.

Ročišta pred Trgovačkim sudom u Zagrebu održana su 5. trav­nja, 3. svib­nja, 13. rujna, 11. listopada, 22. studenoga te 19. prosinca 2001. godine, kada je sud donio rješe­nje da se ne dopušta preinaka tužbe. Podnosite­lj je na rješe­nje uložio žalbu te je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 19. ožujka 2002. godine uvažio žalbu i ukinuo pobijano rješe­nje te predmet vratio Trgovačkom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

Ročište pred Trgovačkim sudom u Zagrebu održano je dana 20. lip­nja 2002. godine te je sud ponovno donio rješe­nje kojim se ne dopušta preinaka tužbe. Podnosite­lj je na rješe­nje uložio žalbu te je dana 5. studenoga 2002. godine Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo pobijano rješe­nje i predmet vratio Trgovačkom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

Protiv rješe­nja Visokog trgovačkog suda tuženik je uložio reviziju, koju je dana 20. svib­nja 2003. godine odbacio Vrhovni sud Republike Hrvatske kao nedopuštenu.

Dana 20. ve­ljače 2004. godine Trgovački sud u Zagrebu donio je rješe­nje kojim je dopustio preinaku tužbe.

Ročišta su održana 7. trav­nja, 27. svib­nja te 2. srp­nja 2004. godine.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (…).«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona popisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (…) nije u razumnom roku odlučio sud (…).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (…) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (…) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnosite­lj je dana 27. kolovoza 1997. godine podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu radi utvrđe­nja nedopuštenosti otkaza, vraća­nja na posao i isplate.

Međutim, du­ljina postupka ne uzima se u razmatra­nje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđe­nje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 11. svib­nja 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šest godina, osam (8) mjeseci i četrnaest (14) dana, a nakon stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije pa do dana podnoše­nja ustavne tužbe, postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdob­lju najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji se nakon dvije godine oglasio stvarno nenadležnim jer je utvrdio da je podnosite­lj bio član uprave tuženika. Međutim, ta okolnost bila je razvidna već iz dokumentacije koju je podnosite­lj priložio uz tužbu te je, stoga, Općinski sud u Zagrebu rješe­nje o nenadležnosti mogao donijeti već kod podnoše­nja tužbe, a bez da se upusti u rasprav­lja­nje, čime bi se postupa­nje sudova u predmetu podno­site­lja znatno ubrzalo. Nakon što se tuženik žalio na to rješe­nje, Županijski sud u Zagrebu je u roku od oko šest mjeseci potvrdio pobijano rješe­nje.

Nakon toga se postupak vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je ročišta zakazivao redovno. Taj sud je u dva navrata donio rješe­nje kojim nije dopustio preinaku tužbe te je to rješe­nje dva puta ukinuto od strane Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, a revizija tuženika je odbačena od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prvo rješe­nje, kojim preinaka tužbe nije dopuštena, donijeto je 19. prosinca 2001. godine, a konačno rješe­nje, kojim je dopuštena preinaka tužbe, donijeto je 20. ve­ljače 2004. godine. Tako je o jednom pita­nju postupovne prirode odlučivano u razdob­lju od dvije godine i dva mjeseca.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u parničnom postupku, pridonio je du­ljini postupka time što je prvotno svoju tužbu uputio nenadležnom sudu.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u postupku postoje elementi složenosti jer je potrebno utvrditi opravdanost otkaza podnosite­lju.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak od 5. studenoga 1997. godine do podnoše­nja ustavne tužbe trajao du­lje od šest godina i šest mjeseci. Pri tome je Općinski sud u Zagrebu znatno pridonio du­ljini postupka jer se nije odmah oglasio stvarno nenadležnim iako su okolnosti koje su na to upućivale bile razvidne već iz dokumentacije priložene uz tužbu. Nada­lje, o postupovnom pita­nju dopuštenosti preinake tužbe sudovi su odlučivali u razdob­lju du­ljem od dvije godine i dva meseca. Imajući u vidu da je riječ o radnom sporu, koji je po svojoj prirodi žuran, Ustavni sud smatra da postupa­nje sudova u ovom predmetu nije bilo učinkovito. Kako se postupak i nada­lje vodi pred sudom prvog stup­nja, a s obzirom na ukupnu du­ljinu dosadaš­nje­g postupka, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno pravo podnosite­lja na suđe­nje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Repub­like Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu sud je uzeo u obzir doprinos podnosite­lja du­ljini postupka, time što je svoju tužbu najprije podnio stvarno nenadležnom sudu.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Trgovačkog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donoše­nja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana ­njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog teme­lji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustav­nog zakona.

Broj: U-IIIA-1735/2004
Zagreb, 11. siječ­nja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.