USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

118

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukoje­vić i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održa­noj dana 22. prosinca 2004. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 143. i 148. stavka 3. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/96., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03. i 30/04.).

II. Obustavlja se postupak u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 186. stavaka 4., 5. i 6., članka 210. stavka 5. i članka 229. stavka 1. točke 8. Zakona o radu.

III. Odbacuje se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 212. i članka 228. Zakona o radu.

IV. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje I.

1. Radnički forum Republike Hrvatske, zastupan po pred­sjedniku dr. Ivanu Jakopoviću, podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka 143., članka 148. stavka 3., članka 186. stavaka 4., 5. i 6., članka 210. stavka 5., članka 212., članka 228. i članka 229. stavka 1. točke 8. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95. i 65/95.).

Zakon o radu mijenjan je i dopunjavan Zakonima o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 17/01., 82/01., 114/03. i 30/04.), a Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora na 18. sjednici 21. rujna 2004. godine utvrdio je pročišćeni tekst Zakona o radu, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 137/04.

2. Odredbe članaka 143. i 148. stavka 3. Zakona o radu, izmijenjene su Zakonima o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 17/01. i 114/03.) te glase:

Temeljna ovlaŠtenja radniČkog vijeĆa

Članak 143.

(1) Radničko vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika.

(2) Radničko vijeće pazi na poštivanje ovoga Zakona, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propisa koji su doneseni u korist radnika.

(3) Radničko vijeće pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava obveze glede obračunavanja i uplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju.

(4) Radničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju štrajka, isključenja s rada ili druge industrijske akcije, niti se smije na bilo koji način miješati u kolektivni radni spor koji može dovesti do takve akcije.

Članak 148.

(...)

(3) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik ima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom.

Predlagatelj smatra da je Zakon o radu odredbama kojima se uređuje sudjelovanje radnika u odlučivanju u poduzeću putem radničkih vijeća, umanjio prava i obveze sindikata u zastupanju interesa radnika. Smatra da su tim odredbama Zakona o radu, kojima su propisana temeljna ovlaštenja radničkog vijeća te odnos tih vijeća sa sindikatom, sindikatima »oduzeta« njihova tradicionalna ovlaštenja u korist radničkih vijeća. Ističe da se radi o značajnim pravima i obvezama za radnike a sindikat je isključen iz odlučivanja o njima. Smatra da je osporenim odredbama ogra­ni­čeno odnosno povrijeđeno pravo sindikata na djelotvorno zastupanje tih interesa radnika neposredno kod poslodavca što je u suprotnosti s odredbama članka 43. stavka 1. i članka 59. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, te Konvenciji Međunarodne organizacije rada broj 135.

Prijedlog nije osnovan.

3. Neposredno mjerodavne za ocjenu suglasnosti odredbi članaka 143. i 148. stavka 3. Zakona o radu s Ustavom su odred­be članka 43. stavka 1., članka 55. stavka 4. i članka 59. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, koje propisuju:

Članak 43.

(1) Svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom.

Članak 55.

(4) Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u poduzeću.

Članak 59.

(1) Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

3.1. Osporene odredbe nalaze se u glavi XVIII. Zakona o radu naziva »Sudjelovanje radnika u odlučivanju«. Ustavni temelj za uvođenje sudjelovanja radnika u odlučivanju je članak 55. stavak 4. Ustava.

Prema odredbama Zakona o radu pravo sudjelovanja radnika u odlučivanju jest pravo da sudjeluju u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima (članak 132.)

Pravo na sudjelovanje u odlučivanju radnici ostvaruju uglavnom neizravno putem radničkog vijeća, što znači da radnici imaju pravo na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, izabrati jednog ili više predstavnika, tj. radničko vijeće, koje će ih zastupati kod njihovog poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa.

Preko radničkih vijeća štite se i promiču interesi radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, savjetovanjem, suodluči­va­njem ili pregovorima s poslodavcem, pazi se na poštivanje Zakona o radu, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora i drugih propisa donesenih u korist radnika te ispunjava li poslodavac obveze glede obračunavanja i uplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje (članak 143.)

Temeljna prava radničkog vijeća su da bude obaviješteno (npr. o stanju i rezultatima poslovanja, razvojnim planovima i njihovom utjecaju na gospodarski i socijalni  položaj radnika, kretanju i promjenama u plaćama, članak 144); da bude savjetovano prije donošenja odluke važne za položaj radnika (npr. o donošenju pravilnika o radu, planu zapošljavanja, premještaju i otkazu, članak 145.), te pravo suodlučivanja u donošenju određe­nih odluka (npr. poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu članu radničkog vijeća, otkazu radniku kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od invalidnosti, članak 146.).

3.2. U skladu s Ustavom zajamčenim pravom na slobodno udruživanje (članci 43. i 59. Ustava) Zakon o radu jamči radnicima pravo na udruživanje u sindikate, a poslodavcima pravo na udruživanje u njihove udruge.

U ostvarenju tih ustavnih načela Zakon o radu radnicima daje pravo, bez ikakve razlike, po svom slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima sindikata te bez bilo kakvog prethodnog odobrenja (članak 159.). Dobrovoljnost i sloboda učlanjenja, odnosno istupanja iz članstva u sindikatima zajamčena je i zabranom stavljanja bilo koga u nepovoljniji položaj zbog članstva, odnosno nečlanstva, u sindikatu, odnosno sudjelovanja ili nesudjelovanja u djelatnosti sindikata (članak 180.).

3.3. Prema Ustavu i Zakonu o radu radničko vijeće i sindikat su oblici ostvarenja i promicanja prava i interesa radnika.

Međutim, dok je djelatnost radničkog vijeća u značajnoj mjeri usmjerena na ostvarivanje i zaštitu osobnih prava i interesa iz radnog odnosa svih radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, temeljna djelatnost sindikata je zaštita i promicanje prava i interesa svojih članova. Jedino ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, određena prava i obveze radničkog vijeća ima sindikalni povjerenik (članak 148.), koji tada štiti sve radnike, a ne samo članove sindikata čiji je povjerenik.

Nadalje, budući da je pravo radnika da sudjeluju u donošenju određenih poslovnih odluka utemeljeno na ideji suradnje radnika i poslodavca, kako to proizlazi iz odredbi Zakona o radu, rad­ničko vijeće može djelovati samo u smislu poboljšanja partnerskog odnosa, odnosno u okviru prava obavješćivanja, savjetovanja i suodlučivanja koje mu Zakon o radu daje.

Za razliku od radničkih vijeća, sindikat ima značajniju ulogu upravo u ostvarivanju kolektivnih prava i interesa radnika te ima mogućnost djelovanja na proizvodnju i poslovnu djelatnost poslodavca štrajkom.

4. Razmatrajući osporene odredbe sa stajališta navedenih ustavnih načela kao i navode predlagatelja koji se temelje na stajalištu predlagatelja da su sindikatima »oduzeta« njihova ovlaštenja u korist radničkih vijeća, Ustavni sud je ocijenio da osporene odredbe članaka 143. i 148. Zakona o radu nisu u nesuglasju s Ustavom. Prije svega, valja imati u vidu odredbu članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava koja daje ovlast zakonodavcu da sa­mo­stalno odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i politič­kih odnosa u Republici Hrvatskoj. Pri uređivanju tih odnosa zakonodavac je dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.

U ostvarenju ustavnog načela o sudjelovanju zaposlenih u odlučivanju u poduzeću, propisanog člankom 55. stavkom 4. Ustava, zakonodavac je u Zakonu o radu, kao zakonu općeg značaja kojim se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, uredio pravo radnika na sudjelovanje u odlučivanju putem radnič­kih vijeća propisujući pritom suradnju radničkog vijeća sa svim sindikatima koji imaju svoje članove zaposlene kod određenog poslodavca.

Polazeći od ustavnih temelja kojima su u Zakon o radu uvedena radnička vijeća (članak 55. stavak 4. Ustava) te je propisano slobodno udruživanje u sindikate (članak 43. stavak 1. i članak 59. stavak 1. Ustava), Ustavni sud utvrđuje da uspoređivanje ovlaštenja koja su Zakonom o radu propisana radničkim vijećima i sindikatima u svrhu ostvarenja zajedničkog cilja zaštite i promicanja prava i interesa radnika, s ustavnopravnog stajališta nije utemeljeno. Naime, zakonsko uređivanje člankom 55. stavkom 4. Ustava utvrđenog prava radnika na sudjelovanje u odlučivanju, ne može se ispitivati sa stajališta u prijedlogu navedenih ustavnih odredbi, odnosno ustavnih sloboda udruživanja u sindikate (članak 43. stavak 1. i članak 59. stavak 1.), jer se ta ustavna jamstva na njega ne odnose.

5. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), riješeno je kao pod točkom I. izreke.

Obrazloženje  II.

6. Predlagatelj je osporio suglasnost s Ustavom odredbi član­ka 186. stavaka 4., 5. i 6., članka 210. stavka 5. i članka 229. stavka 1. točke 8. Zakona o radu.

6.1. Odredbama članka 186. stavaka 4., 5. i 6. Zakona o radu propisano je:

(4) Ako se sindikati ne mogu sporazumjeti o broju članova pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka, o tome odlučuje predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća, vodeći računa o broju sindikata u djelatnosti.

(5) Ako sindikati ne postignu sporazum o sastavu pregova­rač­kog odbora iz stavka 1. ovoga članka, broj zastupnika svakog sindikata u odboru odredit će se razmjerno broju glasova koji svaki od sindikata dobije na tajnom glasovanju svih članova sindikata koji djeluju na području za koje se sklapa kolektivni ugovor.

(6) Pravila i način izbora članova pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju sindikati sporazumno, a ako se sindikati o tome ne mogu sporazumjeti do dana donošenja odluke o provođenju izbora, utvrdit će ih Gospodarsko-socijalno vijeće.

Odredbe članka 186. stavaka 5. i 6. Zakona o radu brisane su stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 17/01.); člankom 62. tog zakona propisano je:

U članku 186. stavci 3. i 4. mijenjaju se i glase:

»(3) Ako se sindikati ne sporazumiju o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka, o tome odlučuje predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća, vodeći raču­na o broju članova sindikata zastupljenih na području za koje se sklapa kolektivni ugovor, odnosno ministar nadležan za rad ako Gospodarsko-socijalno vijeće nije utemeljeno.

(4) Poslodavac, udruga poslodavca, odnosno udruga poslodavaca više razine, ovisno o području za koje se sklapa kolektivni ugovor, dužni su u roku od 15 dana od primitka zahtjeva pred­sjedniku Gospodarsko-socijalnog vijeća, na temelju njima raspoloživih podataka, dostaviti potvrdu o broju članova sindikata zastupljenih na tom području.«

Stavci 5. do 9. brišu se.

Dosadašnji stavak 10. postaje stavak 5.

6.2. Odredbom članka 210. stavka 5. Zakona o radu propisano je:

(5) Najkasnije na dan najave štrajka sindikati, odnosno udruge sindikata više razine, moraju objaviti pravila o poslovima na kojima se rad ne smije prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada, donesenim u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Odredba članka 210. brisana je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 114/03.); člankom 64. tog zakona propisano je:

Glava: »ŠTRAJK I ISKLJUČENJE S RADA«, podnaslov: »Štrajk« i članak 210. brišu se.

6.3. Odredbom članka 229. stavka 1. točke 8. propisano je:

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj sindikat ili udruga sindikata više razine:

(...)

8. ako najkasnije na dan najave štrajka ne objavi pravila o radnim mjestima na kojima se rad ne smije prekidati za vrijeme štrajka (članak 210. stavak 5.).

Odredba članka 229. stavka 1. točke 8. Zakona o radu brisana je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 114/03); člankom 75. tog zakona propisano je:

U članku 229. stavku 1. riječi: »odnosno podružnice,« brišu se.

U točki 4. brojka: »203.« zamjenjuje se brojkom: »202.a«.

U točki 5. i 6. brojka: »210.« zamjenjuje se brojkom »202.a«.

U točki 7. brojka: »10.« zamjenjuje se brojkom: »202.a«, a brojka: »4.« brojkom: »5.«.

Točka 8. briše se.

7. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je utvrdio da osporene odredbe članka 186. stavaka 5. i 6., članka 210. stavka 5. i članka 229. stavka 1. točke 8. Zakona o radu više nisu na snazi, pa je dopisom od 14. listopada 2003. godine pozvao predlagatelja da se izjasni ostaje li kod prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom navedenih odredbi Zakona o radu.

Predlagatelj nije odgovorio na pisani poziv Suda da se izjasni ostaje li kod prijedloga.

Pretpostavke za vođenje ustavnosudskog postupka prestale su postojati.

8. Odredbom članka 128. stavka 1. podstavka 3. Ustava propisano je da Ustavni sud Republike Hrvatske može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga nije prošlo više od godine dana.

Prema odredbi članka 56. stavka 1. Ustavnog zakona, Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredaba, iako su oni prestali važiti, ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga nije proteklo više od godinu dana.

S obzirom na činjenicu da predlagatelj nije odgovorio na pisani poziv Suda, a imajući u vidu razloge kojima predlagatelj u prijedlogu osporava suglasnost navedenih odredbi s Ustavom, Ustavni sud nije našao razloge za postupanje temeljem članka 128. stavka 1. podstavka 3. Ustava i članka 56. Ustavnog zakona.

9. Predlagatelj je osporio i odredbu članka 186. stavka 4. Zakona o radu koja je nakon izmjena i dopuna iz 2001. godine sadržajno postala odredba stavka 3. članka 186. Zakona o radu, a mijenjana je i novelom iz 2003. godine te sada glasi:

Odbor sindikata za kolektivne pregovore

Članak 186.

(...)

(3) Ako se sindikati ne sporazumiju o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka, o tome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće, odnosno ministar nadležan za rad ako Gospodarsko-socijalno vijeće nije utemeljeno.

Navedenu odredbu predlagatelj smatra u nesuglasju s odred­bom članka 177. Zakona o radu kojom je propisana zabrana nadzora nad drugom stranom. Predlagatelj naime smatra da se time što o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikata za kolektivne pregovore, u slučaju da se sindikati ne sporazumiju, odlučuje predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća koji je »pe­rio­dično predstavnik poslodavaca«, omogućuje određeni nadzor nad drugom stranom koji je izrijekom zabranjen člankom 177. Zakona o radu.

S obzirom da je novelom iz 2003. godine navedena odredba izmijenjena na način da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikata za kolektivne pregovore, u slučaju da se sindikati ne sporazumiju, odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće, a ne predsjednik tog vijeća, te na činjenicu da predlagatelj nije odgovorio na poziv Suda da se izjasni ostaje li kod prijedloga za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporene odredbe Zakona o radu s obzirom na njezine izmjene i dopune, Ustavni sud utvrđuje da su prestale postojati pretpostavke za vođenje postupka.

10. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 61. Ustav­nog zakona, prema kojoj Ustavni sud može obustaviti postupak ako podnositelj zahtjeva, odnosno prijedloga odustane, a mora u slučajevima kad prestanu postojati pretpostavke za vođenje postupka, riješeno je kao pod točkom II. izreke.

Obrazloženje  III.

11. Predlagatelj je izrijekom osporio i odredbe članka 212. i članka 228. Zakona o radu. Odredbom članka 212. Zakona o radu propisana su pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada, dok članak 228. sadrži kaznene odredbe za prekršaje poslodavca.

Ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

12. Iako je predlagatelj izrijekom osporio navedene odredbe taj dio prijedloga nije obrazložio niti je naznačio odredbe Ustava za koje tvrdi da su povrijeđene. Imajući u vidu sadržaj prijedloga Ustavni sud ocjenjuje da predlagatelj u biti te odredbe niti ne osporava.

Prema odredbi članka 32. Ustavnog zakona, Ustavni sud će rješenjem odbaciti zahtjev, prijedlog i ustavnu tužbu ako nije nad­ležan za odlučivanje, ako su nepravodobni, i u drugim slučaje­vima kad ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 32. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci pod točkom III.

14. Rješenje o objavi u »Narodnim novinama«, točka IV. izreke, temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-107/1996
Zagreb, 22. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.