USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

114

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlu­čujući o ustavnoj tužbi D. M. iz Z., na sjednici održanoj 20. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pr-1241/03 (raniji broj: S-1407/89 pred Osnovnim sudom udruženog rada u Zagrebu) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. M. iz Z., V. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.350,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 31. ožujka 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 12. travnja 1989. godine podnositelj je Osnovnom sudu udruženog rada u Zagrebu podnio tužbu radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa protiv tuženika H. n. k. iz Z.

Do 5. studenoga 1997. godine u tri navrata je donijeta prvostupanjska odluka koja je svaki put ukinuta. Posljednju od tih odluka ukinuo je Županijski sud u Zagrebu dana 31. svibnja 1995. godine, te je predmet dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Općinski sud u Zagrebu održao je ročišta dana 8. prosinca 1999. godine, 14. veljače, 12. travnja, 8. lipnja i 8. studenoga 2000. godine, kada je donio presudu.

Dana 29. svibnja 2001. godine tuženik je izjavio žalbu na presudu.

Dana 22. srpnja 2003. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo je presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Ročišta su održana dana 10. studenoga 2003. godine, te 5. veljače, 9. travnja, 17. svibnja, te 8. srpnja 2004. godine.

Rješenjem od 2. rujna 2004. godine određeno je provesti dokaz medicinskim vještačenjem.

Vještak je predao nalaz i mišljenje u spis dana 16. rujna 2004. godine.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Dana 12. travnja 1989. godine podnositelj ustavne tužbe podnio je tužbu radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa tadašnjem Osnovnom sudu udruženog rada u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 31. ožujka 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko tri godine. Zatim se postupak vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko dvije godine. Od 22. srpnja 2003. godine postupak se ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu. U razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe većih zastoja u postupku nije bilo.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o donekle složenom predmetu jer je potrebno utvrditi koliko je bolest tužitelja utjecala na njegovu sposobnost obavljanja radnih zadataka za vrijeme za koje on nije bio na bolovanju.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od četrnaest godina, te da je riječ o radnom sporu koji je žurne prirode. Iako u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine nije bilo zastoja u postupku, ipak imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stav­kom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1138/2004
Zagreb, 20. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.