USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

111

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­či­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlu­čujući o ustavnoj tužbi D. Lj. iz D., koju zastupa J. F., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 20. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: IV-P-375/01 (ranije IV-P-216/95), u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, D. Lj. iz D., A. H. 13, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.750,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je dana 12. lipnja 2003. godine, na temelju ovlaštenja sadržanog u odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela ustavnu tužbu.

U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da Općinski sud u Splitu nije u razumnom roku odlučio o njezinim pravima i obvezama i to u parničnom predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: P-375/01, a radi isplate plaće za razdoblje od 1. rujna 1992. godine pa nadalje. Smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku, u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositeljica zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Splitu rok ne dulji od šest mjeseci, koji se računa od prvog idućeg dana od dana objave odluke ovog Suda u »Narodnim novinama«, za donošenje meritorne odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-375/01. Ujedno od Suda zahtijeva i dosuđivanje primjerene naknade u iznosu od 15.000,00 kuna zbog povrede naznačenog ustavnog prava, a koje je Općinski sud u Splitu prouzročio kada o njezinim pravima i obvezama nije odlučio u razumnom roku.

Ovosudnim dopisom od 9. rujna 2003. godine ustavna tužba podnositeljice dostavljena je na očitovanje predsjedniku Općin­skog suda u Splitu. Traženo očitovanje zaprimljeno je u Sudu dana 29. rujna 2003. godine.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositeljice:

– dana 16. veljače 1995. godine, podnositeljica je pred Op­ćin­skim sudom u Splitu podnijela tužbu, zajedno s još 52 bivša zaposlenika »J.« – glavne filijale S. Predmet se vodio pod poslov­nim brojem: P-216/95;

– predmet je bio dodijeljen sucu S. Š., koji je u među­vre­menu imenovan za suca Trgovačkog suda u Splitu;

– predmet je preuzela sutkinja M. L., da bi naposljetku bio dodijeljen sutkinji F. B., koja je imenovana za suca Općinskog suda u Splitu 1998. godine;

– tužitelji su rješenjem suda od 11. studenoga 1998. godine pozvani na uređenje tužbe;

– prvo ročište bilo je održano 8. ožujka 1999. godine;

– na ročištu od 15. rujna 2000. godine, predmet bivših zaposlenika »J.« – glavne filijale S. je razdvojen, pa se sada parnični postupak podnositeljice vodi pod poslovnim brojem: P-375/01;

– radi ekonomičnosti postupka, kako bi se utvrdila pravna osnova i ishodio načelni stav višeg suda, postupak je nastavljen samo po tužbama dvoje drugih tužitelja, dok u predmetnoj parnici sud nije postupao;

– postupak je nastavljen ročištem održanim 16. ožujka 2004. godine, te se, prema informaciji Parničnog kancela Općinskog suda u Splitu, spis predmeta nalazi u referadi sutkinje F. B.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je od predsjednika Općinskog suda u Splitu oči­tovanje o navodima ustavne tužbe u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva.

U zaprimljenom očitovanju navodi se:

– da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari u kojoj postoji dvojba oko pasivne legitimacije i pravnog sljedništva;

– da postoje indicije kako je nad »J.« u drugoj državi otvoren stečajni postupak, te da se uslijed navedenoga otvara pitanje nad­ležnosti Općinskog suda u Splitu;

– da je u jednom »pilot« predmetu u kojemu je donesena prvostupanjska presuda i koji je po žalbi došao na Županijski sud u Splitu, drugostupanjski sud donio rješenje kojim se prvostupanjska presuda ukida;

– da je u drugom »pilot« predmetu postupak po žalbi pred Županijskim sudom u Splitu još uvijek u tijeku;

– da do 1998. godine, između Republike Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije nisu bili pravno uređeni odnosi glede pružanja pravne pomoći u građanskim stvarima.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. U konkretnom slučaju Ustavni sud neposredno mjerodavnom odredbom za ocjenu postojanja povrede ustavnih prava podnositelja u materijalnopravnom smislu utvrđuje odredbu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Navedenom odredbom propisano je sljedeće:

 »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je sljedeće:

 »(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

 (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

 (3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnoga proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak radi isplate plaće, pokrenut je 16. veljače 1995. godine, tužbom Općinskom sudu u Splitu. Budući da je ustavna tužba podnesena dana 12. lipnja 2003. godine, a do tog dana prvostupanjska presuda nije donesena, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu trajao ukupno osam (8) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.

Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Među­narodni ugovori«, broj 18/97. i 6/99. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće:

 »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«.

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvr­đivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00.). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosud­skih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno.

Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu du­ljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvr­đivanju Konvencije) do 12. lipnja 2003. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i sedam (7) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da je u razmatranom razdoblju Općin­ski sud u Splitu imao dva razdoblja potpune neaktivnosti suda i to od 5. studenoga 1997. godine, pa do 11. studenoga 1998. godine i od 15. rujna 2000. godine, pa do 16. ožujka 2004. godine, a što ukupno iznosi četiri (4) godine, šest (6) mjeseci i četiri (4) dana.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE

Prema ocjeni ovog suda podnositeljica ustavne tužbe, kao stranka u parničnom postupku, svojim ponašanjem nije pridonijela duljini cjelokupnog sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom postupku radi se o složenoj parničnoj stvari, ali Ustavni sud ocjenjuje da unatoč tomu sudski postupak traje nerazumno dugo, pri čemu je osobito važna činjenica potpune neaktivnosti nadležnog suda u razdoblju dužem od četiri godine.

6. Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem Općinskog suda u Splitu povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke.

7. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na dono­še­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja. Određivanje primjerene naknade nije ovisno o imovinskom interesu stranaka, već je to satisfakcija strankama koja se dosuđuje zbog dužine postupka i neefikasnosti pravosudnog sustava Republike Hrvatske.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je Ustavni sud ovlašten, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Splitu, točkom II. izreke ove odluke, određen primjeren rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: IV-P-375/01, čime se na djelotvoran način ostvaruje i svrha samoga sudskog postupka.

Iznos pravične naknade, kojeg je podnositeljica zahtijevala u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.

Slijedom svega iznijetoga, sukladno odredbi članka 63. stav­ka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) utemeljena je na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2115/2003
Zagreb, 20. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.