USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

110

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi H. L. iz Z., koje­g zastupa M. M., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 20. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-1931/87, u najkraćemu mogućem roku, ali ne du­ljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga iduće­g dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na teme­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe, H. L. iz Z., S. 5, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnosite­lj je podnio ustavnu tužbu pozivom na odredbu članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da mu je nerazumno dugim traja­njem postupka, pokrenutim ­nje­govom tužbom radi naknade štete, povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Zagrebu broj: Pn-1931/87, utvrdio či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustavnog prava podnosite­lja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 29. lip­nja 1987. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu podnosite­lj je zajedno s D. L. pokrenuo tužbom parnični postupak radi naknade štete, koju su oni pretrpjeli nakon smrti ­njihovog oca i supruga, protiv I. tuženika Croatia osigura­nja iz Zagreba i II. tuženika I. B. iz O., time da je podneskom od 8. rujna 1987. godine tužba preinačena glede I. tuženika te je umjesto C. o. iz Z. kao I. tuženik naznačen T. osiguravajuće društvo iz N. M., S., a kao III. tuženik naznačena je S. J. iz M., S.

Do 5. studenoga 1997. godine prvostupa­njski sud održao je četiri ročišta, tužite­lj je povukao tužbu u odnosu na II. i III. tuženika, sklop­ljena je izvansudska nagodba između tužite­lja i I. tuženika po svim tužbenim zahtjevima (osim za iznos rente za tužite­lja mldb. H. L.) te im je utvrđeni iznos isplaćen 22. lip­nja 1989. godine, o čemu je I. tuženik izvijestio sud 28. siječ­nja 1991. godine.

Općinski sud u Zagrebu je zatim održao ročišta dana 4. i 28. ve­ljače i 19. trav­nja 2001. godine, na kojima je doneseno rješe­nje da rasprava teče iznova zbog izmjene raspravnog vijeća, tužba u odnosu na II. i III. tuženika je povučena i određeno je vještače­nje po vještaku medicinske struke radi utvrđiva­nja potrebe rente mldb. tužite­lju.

Na ročištu dana 8. studenoga 2001. godine naloženo je tužite­lju da uskladi tuženi zahtjev, radi proteka vremena i izmjene valute, u odnosu na I. tužite­lja i II. tužite­lja.

Dana 18. lip­nja 2002. godine podnosite­lj požuruje postupa­nje suda.

Podneskom od 1. ožujka 2002. tužite­lj je uskladio tužbeni zahtjev.

Na ročištu od 5. studenoga 2002. godine tuženiku je produ­ljen rok za odgovor na podnesak tužite­lja kojim je uskladio tužbeni zahtjev, koji je zaprim­ljen na sudu 8. studenoga 2002. godine.

Podneskom od 19. svib­nja 2003. godine podnosite­lj se očituje na navode podneska tuženika i predlaže da sud pribavi potvrdu HZMO o iznosima koje je tužite­lj primao na ime porodične mirovine za vrijeme na koje se odnosi tužbeni zahtjev te da se pribave određeni podaci od Plive d.d. o prima­njima pokojnika gdje je bio zaposlen.

Ročišta su održana 23. lip­nja 2003. godine i 18. svib­nja 2004. godine, na kojima je povučena tužba tužite­ljice D. L. i zatražena je dokumentacija od HZMO i P. d.d.

Ročište je održano za 5. studenoga 2004. godine, a iduće je zakazano za 21. ve­ljače 2005. godine.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na teme­lju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitova­nju od 16. listopada 2003. godine, Općinski sud u Zagrebu navodi kronologiju postupa­nja u predmetu, prilažući preslik spisa.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (...).«.

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) O odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-1931/87, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupa­nje teme­ljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupa­njski postupak započeo je 29. lip­nja 1987. godine, tužbom radi naknade štete.

Ustavna tužba podnesena je dana 27. svib­nja 2003. godine, a do tog suda sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno petnaest (15) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje«, koja između ostalog propisuje:

Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj.

Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglaše­nja Promjena Ustava). Ispitiva­nje razumnosti traja­nja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka teme­ljenih na članku 63. Ustavnog zakona jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdob­ljem, sa stajališta povrede prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdob­lje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do 27. svib­nja 2003. godine (to jest do dana podnoše­nja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset dva (22) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdob­lju Općinski sud u Zagrebu bio neaktivan od 5. studenoga 1997. godine do 4. ve­ljače 2001. godine (tri godine i tri mjeseca), od 19. trav­nja 2001. godine do 8. studenoga 2001. godine (šest mjeseci i dvadeset dana). Nada­lje, od 8. studenoga 2002. godine do 23. lip­nja 2003. godine (sedam mjeseci i petnaest dana).

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u sudskom postupku, prema utvrđe­nju Ustavnog suda, nije pridonio du­ljini traja­nja sud-skog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema ocjeni Ustavnog suda, u ovom slučaju se ne radi o složenom postupku.

6. Ustavni sud utvrđuje da postupak u predmetu broj: Pn-1931/87, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, traje preko pet godina. U postupku je bilo više du­ljih razdob­lja neaktivnosti suda. Odugovlače­nje postupka je pos­ljedica okolnosti koje se mogu pripisati neučinkovitom postupa­nju Općinskog suda u Zagrebu. Imajući u vidu ukupnu du­ljinu postupka, učestala razdob­lja neaktivnosti suda te okolnost da se postupak i nada­lje vodi pred sudom prvog stup­nja, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnosite­lja da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

8. Odluka o objavi teme­lji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1910/2003
Zagreb, 20. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.