POSLOVNE INFORMACIJE - 6 12.1.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2213/2002 od 20. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

107

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. R. iz L., kojeg zastupa J. M., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 20. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: Pr-454/01 (ranije broj: Pn-2155/93), u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe, I. R. iz L., A. S. 35, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 5.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 2. listopada 2002. godine ustavnu tužbu smatrajući da je Općinski sud u Zagrebu, u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: Pr-454/01, propustio odlučiti o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI
POSTUPAK

2. Podnositelj je dana 15. travnja 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, INA »Naftaplin« Zagreb, radi naknade štete zbog povrede na radu.

– dana 14. rujna 1993. održano je pripremno ročište na kojemu je tuženik dao odgovor na tužbu,

– održano je ročište 27. listopada 1993. i 5. svibnja 1994., tužba je proširena na tuženika Republiku Hrvatsku,

– na ročištu 21. lipnja 1994. zaključena je glavna rasprava i donesena je prvostupanjska presuda,

– izjavljena je žalba

– rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-10763/98 od 19. siječnja 1999. godine ukinuta je presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-2155/93 od 21. lipnja 1994. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu,

– na ročištu 18. siječnja 2000. godine odlučeno je da će se postupiti po ukidnoj drugostupanjskoj odluci u smislu provođenja daljnjih dokaza,

– na ročištu 11. siječnja 2001. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka,

– ročište 20. rujna 2001. odgođeno je zbog nedolaska pozvanih svjedoka,

– na ročištu 25. siječnja 2002. saslušani su svjedoci, a na ročištu 17. svibnja 2002. provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka i tužitelja,

– na ročištu 16. svibnja 2003. sud je prihvatio prijedlog podnositelja te je odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem i za vještaka odredio I. T. iz Z.,

– nakon tog datuma više nema radnji na predmetu osim kalendiranja predmeta zbog uplate predujma koji nije plaćen.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 15. travnja 1993. godine tužbom podnositelja protiv tuženika INA »Naftaplin« Zagreb, radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je dana 2. listopada 2002. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devet (9) godina, pet (5) mjeseci i sedamnaest (17) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao četiri (4) godine, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu održao nekoliko ročišta za glavnu raspravu i odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem. Ostala aktivnost suda sastojala se u pozivanju stranaka da poduzmu određene radnje potrebne za nastavak postupka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, pridonio je duljini trajanja sudskog postupka budući da nije platio predujam za financijsko vještačenje.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom predmetu radi se o složenijoj sudskoj stvari budući da odluka suda ovisi većim dijelom o rezultatima nekoliko vještačenja. Međutim, stajalište je ustavnog suda da složenost konkretnog postupka ipak ne opravdava utvrđenu duljinu njegova trajanja, koja objektivno premašuje standarde prihvatljive duljine trajanja postupaka u prvom stupnju suđenja u predmetima ove vrste.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-454/01 traje (u prvom stupnju) preko devet godina. Dugotrajnost postupka u najvećoj je mjeri posljedica okolnosti koje se mogu pripisati neučinkovitom postupanju nadležnog suda. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2213/2002
Zagreb, 20. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.