USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

82

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukoje­vić i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje pos­tupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici odr­žanoj dana 22. prosinca 2004. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Odbacuje se prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03. i 30/04.).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Udruga nezaposlenih iz Šibenika podnijela je prijedlog za ocjenu suglasnosti Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03. i 30/04.) s Ustavom. Predlagateljica smatra da je zakonodavac propustio u Zakonu o radu urediti pravno socijalni status nezaposlenih radnika, te propisati nezaposlenim radnicima pravo na osnivanje sindikata.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

2. Nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske utvrđena je odredbom članka 128. Ustava Republike Hrvatske. Podstavak 1. članka 128. Ustava propisuje da Ustavni sud odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom. Odredbom članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst) propisano je da će Ustavni sud ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom.

Iz navedenih odredbi slijedi da Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati suglasnost zakona s Ustavom sa stajališta da je zakonodavac u zakonu nešto propustio propisati.

Sud je u nekoliko svojih rješenja (broj: U-I-709/1995 od 1. ožujka 2000., broj: U-II-1315/2001 od 9. srpnja 2003. godine – objavljeno u »Narodnim novinama«, broj 122/03.) izrazio staja­lište da o postojanju pravnih (zakonskih) praznina Sud nije nadležan odlučivati u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom.

3. U odnosu na dio prijedloga kojim predlagateljica predlaže da Sud ocijeni ustavnost »previda« koji se javljaju u pozitivnom zakonodavstvu Republike Hrvatske, a odnose se na korištenje izraza nezaposleni radnik i na postojanje sukoba interesa i prava u zakonima Republike Hrvatske između zaposlenih i nezaposlenih radnika te nezaposlenih radnika i poslodavaca, Ustavni sud ističe sljedeće:

Određivanje pravnog nazivlja u razradi pojedinih zakonskih instituta, kao i usuglašavanje pravnog nazivlja u pozitivnom zako­nodavstvu Republike Hrvatske, u nadležnosti je zakonodavca i samo po sebi ne može biti predmetom ustavnosudske ocjene. Navedeno stajalište Sud je izrazio u rješenju broj: U-I-2694/2003 od 29. siječnja 2004. godine, objavljenom u »Narodnim novinama«, broj 20/04.

Navode o postojanju sukoba interesa i prava u zakonima Republike Hrvatske predlagateljica nije obrazložila niti pobliže odredila. Osim toga, sukladno odredbi članka 128. Ustava, Ustav­ni sud nije nadležan odlučivati o međusobnoj usklađenosti zakona, odnosno propisa iste pravne snage.

4. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 32. Ustav­nog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno je kao u izreci pod točkom I.

5. Rješenje o objavi u »Narodnim novinama«, točka II. izreke, temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-1108/1998
Zagreb, 22. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.