|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||||||||||||
    Naslovna Cjenik i narudžbe Predlošci web dizajna Upute za pripremu materijala za web stranice Izrada dodatnih stranica Novo! - CMS  Hosting (smještaj) KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima, fax Upiti, narudžbe, savjeti... Izrada web stranica za tvrtke, obrte i privatne osobe. Kvalitetna izrada web stranica prilagođenih mobilnim uređajima. Privucite korisnike suvremenim web stranicama. Iskoristite priliku! Pregledajte recenzije naših klijenata i uvjerite se zašto smo mi Vaš pravi izbor. Izrada web trgovina. Web shop i web stranice prilagođene vašem poslovanju i budžetu. Savjetovanje i Podrška. Napredne funkcionalnosti. Vrhunska usluga. Povoljne cijene. SEO Optimizacija. Suvremen dizajn i visoka tehnička kvaliteta izrade internet stranica. Besplatna izrada web stranica u sklopu naših promotivnih akcija. Besplatne stranice za poduzetnike i udruge. Besplatne stranice za obrtnike i male poduzetnike.
Ažurirano: 9. 6. 2026.
|  |
  INTERNET USLUGE - IZRADA INTERNET STRANICA I APLIKACIJA
PRIMJER STRANICA SA INFORMACIJAMA O GRADOVIMA PRIMJER INFORMACIJA O TROGIRUNapomena: Ovo je primjer teksta, dizajn se prilagođava Vašim stranicama. TROGIR
Trogir je grad i luka na obali Kaštelanskog zaljeva, 27 km zapadno od Splita. Stara gradska jezgra smještena je na otočiću između Čiova i kopna; sa susjednim kopnom spojena je kamenim mostom, a s Čiovom pokretnim mostom. Gradsko područje širi se i na sjevernu obalu Čiova, nasuprot otočiću. Gospodarska je osnova brodogradnja, industrija duhana, farmaceutska industrija i turizam. Na magistralnoj je prometnici (M2, E65). U Resniku je Zračna luka »Split«. Marina Trogir nalazi se na sjevernoj obali otoka Čiova, između trogirskog mosta i rta Čubrijan. Trogir je u pravom smislu grad-muzej. Ljubitelji kulturno-povijesnih spomenika, umjetničkih djela, izvornih zdanja i lijepih ulica u Trogiru će upoznati raskošnu i slojevitu baštinu - od romaničkoga dvorišta do suvremeno opremljenih interijera. Neponovljiva povijesna jezgra, Radovanov portal, umjetničke zbirke, koje su tijekom stoljeća oduševljavale namjernike i putopisce, nude trogirskome turistu divotu koju kao prikladan suvenir personificira reljef Kairosa. Širu trogirsku okolicu karakteriziraju bujna vegetacija, brojni otoci i otočići, kamenite i šljunčane plaže. Uz vrstan smještaj - hoteli, pansioni, apartmani, kampovi, kvalitetnu ponudu domaće hrane, osobito ribljih specijaliteta, brojne su mogućnosti za sport i rekreaciju - teniski tereni, boćališta, kuglane, trim-staza, škola jedrenja na dasci, ronjenje. Organiziraju se vesele ribarske noći i smotra folklora, ali i koncerti ozbiljne glazbe u posebnim ambijentima grada. Marina ACI Trogir ima 200 vezova u moru i 80 mjesta na kopnu.
Grad Trogir je zadržao sva obilježja mediteranskog grada sa elementima i utjecajima različitih perioda povijesti toga grada, tako da se isprepliću različiti stilovi izgradnje. Grad je u cijelosti izgrađen u kamenu, sve kuće su ostale kao i prije 100 ili više godina i to je ono što Trogiru daje osobnost i zbog čega je jedan od najljepših gradova na Jadranu. Stara jezgra grada na otočiću - od 1997. upisana u UNESCO-ov registar spomenične baštine - formirala se u razdoblju XIII.-XV. st. unutar zidina koje je Venecija u XV. st. obnovila, izgradivši dvije još i danas sačuvane utvrde: kaštel Kamerlengo i kulu sv. Marka. Stariji, istočni dio grada razvio se oko glavnoga trga s katedralom. Zapadni dio, Pasika, naseljen je kasnije. Na susjednom otoku Čiovu razvilo se novo naselje u doba ratova s Turcima. Zidine oko grada porušene su početkom XIX. st. U prošlosti, Trogir je bio jedan od najistaknutijih kulturnih središta Dalmacije. Tu djeluju u XIII. st. majstor Radovan, u XV. st. kipari i graditelji Ivan Budislavljić, Matej Gojković, Nikola Firentinac, Andrija Aleši, Ivan Duknović (rodom Trogiranin) i Blaž Jurjev Trogiranin, u XV. i XVI. st. humanisti Petar i Koriolan Cipiko i Fran Trankvil Andreis, prijatelj Erazma Rotterdamskog, u XVII. st. povjesničar Ivan Lučić. Gradske zidine i gradska vrataNa obali je sačuvan veći potez zidina s dvije kule što datiraju iz XIII. stoljeća. Između tih kula otvorena su nova, glavna vrata što vode prema obali; manirističkih su stilskih obilježja a najvjerojatnije su djelo Trifuna Bokanića. Ostale su sačuvane i drvena vrata ojačana čavlima. Nad vratima piše natpis koji u prijevodu glasi:"Delfin Delfino, pretor vitez, pobrinuo se da ovaj grad nekoć rimski, osobito plemenit zbog starine i zbog glasovitih ljudi koje je rodio, zaštićen vječnom obranom svog biskupa blaženog Ivana, ukrasi s onim zaista odličnim vratima godine Gospodnje 1593." Uz vrata se nalazi loža-trijem danas u službi ribarnice, sagrađena početkom xvi. stoljeća, u koju bi se, prema tradiciji, sklanjali namjernici nakon što bi se noću zatvorio ulaz u grad. Na obali u blizini gradskih vrata nalazi se štandarac-stup za vješanje zastave-podignut godine 1605, a smatra se djelom Trifuna Bokanića. Kopnena vrata sagrađena su oko 1656. godine u baroknom stilu; na njihovu popravku radi u XVIII. stoljeću graditelj Ignacije Macanović. Nad vratima se nalazi gotički kip s početka XV. stoljeća a prikazuje zaštitnika Trogira, biskupa blaženog Ivana; to je vjerojatno djelo Bonina iz Milana, graditelja i kipara koji je u to vrijeme bio poznat u Dalmaciji.
 Toranj gradskog sataIzmeđu crkve sv. Marije i gradske lože, na crkvi sv. Sebastijana diže se toranj gradskog sata. Crkva se gradi 1477. godine kao zavjet za spas od kuge. Na renesansnom pročelju istaknute su skulpture s likom Krista, a djelo su radionice Nikole Firentinca. Okrugli otvor vjerojatno je služio kao okvir unutar kojeg se pokazuju figure kad otkucavaju sati. Na zidu između sv. Sebastijana i lože još uvijek visi lanac kojim su se vezivali prijestupnici izloženi općem preziru. Tu su istaknuti latinski natpisi s grbovima mletačkih kneževa; prvi je citat iz Poslanice sv. Pavla Galaćanima (1, 10): "Ako bih ugodio ljudima, ne bih bio Kristov sluga"; drugi iznad njega preuzet je iz psalma (br.111): "U uspomeni vječnoj bit će pravednik i zločesti jezik neće mu naškoditi". Kneževa palačaIstočnu stranu trga zatvara općinska (kneževa) palača, koja se gradi u XIII. stoljeću na mjestu crkve sv. Stjepana. No, sadašnje zdanje datira iz XIX. stoljeća kad je faksimilski restaurirano zatečeno stanje. U prizemlju su prozori renesansnih oblika iz XV. soljeća a vjerojatno ih je projektirao Nikola Firentinac; pročelje ima karakteristike manirističkog stila s kraja XVI. stoljeća a prepoznaje se kao zamisao Trifuna Bokanića. Kako su pročelja faksimilski obnovljena u prošlom stoljeću, tako najvećim dijelom nisu sačuvani originalni otvori. U dvorištu je monumentalno vanjsko stepenište gotičkog izgleda,koje tradicija vezuje uz graditelja Matiju Gojkovića. Neki od prozora u dvorištu sačuvani su u izvornom obliku; pripadali su, dakle, staroj općinskoj palači; poneki su dovučeni iz drugih zgrada, a neki su pak rekonstrukcije. U sredini dvorišta je originalna kruna bunara s reljefno izvedenim pečatom mletačke države s krilatim lavom sv. Marka. U dvorištu je ugrađen veliki broj grbova i natpisa (i dio njih je također donesen iz drugih zgrada). Vrh stepeništa je natpis koji spominje vijećnicu u koju su imali pristupa samo plemići: AULA CONSILII NOBILIUM. Tek 1848. godine u općinsko vijeće ulaz zastupnici pučkih slojeva. Do u prošlo stoljeće u općinskoj palači bilo je sačuvano gledalište s lođama namijenjeno kazališnim predstavama. Sadašnja rekonstrukcija završena je 1890. godine, poslije pobjede Hrvatske narodne stranke, tako da je prožeta duhom nacionalnog romantizma.Projektanti su bili dr. ing. Josip Slade i prof. Ante Bezić. 
Muzej gradaMuzej grada Trogira smješten je u sklopu više palača i kuća što su od XVIII stoljeća u vlasništvu Obitelji Garagnin, porijeklom iz Venecije. Kako se ova obitelj u XIX. stoljeću orodila s uglednom obitelji Fanfogna iz Zadra (porijeklom su iz Bosne) iz koje su se inače tradicionalno birali zapovjednici hrvatskih konjanika u mletačkoj vojsci, tako se po njima i palača naziva Garagnin-Fanfogna. Iz obitelji Garagnin osobito su poznati u XVIII. stoljeću Ivan-Luka (Gian Luca) Garagnin, splitski nadbiskup, primas Hrvatske, a početkom XIX. stoljeća njegovi nećaci Ivan Luka, polihistorik, agronom, prvi dalmatinski konzervator, te Dominik koji je u Dubrovniku, za vrijeme Francuza, kao istaknuti frankofil, namjesnik nove vlasti. Na kopnu je njihov perivoj u kojem su uzgajali rijetke biljke i ugrađivali antičke natpise; zgrade im je projektirao poznati mletački arhitekt iz doba klasicizma Giannantonio Selva. Na palači Garagnin-Fanfogna zapažaju se stilski tragovi od romanike na ovamo. Središnji je objekt dosljedno zdanje sazdano u XVIII. stoljeću. U muzeju se nalazi i bogata biblioteka ove obitelji s djelima iz svih područja ljudskog znanja, posebno iz agrikulture jer je Ivan Luka Garagnin (1764-1841) nastojao unaprijediti privredu u Dalmaciji. U biblioteci je pronađen i čuveni spis tzv. Pacta Conventa iliti Qualiter (čuva se danas u Budimpešti) koji govori o navodnom ugovoru hrvatskog plemstva s ugarskim vladarem. U muzeju su izloženi raznovrsni dokumenti i antikviteti koji ilustriraju tokove trogirske povijesti. Uz dvorište muzeja, u nekadašnjoj gospodarskoj zgradi, izložene su slike suvremene slikarice, Trogirke Cate Dujšin-Ribar. U prizemlju iste zgrade konzervirani su arheološki nalazi pretpovijesnih, grčko-rimskih i kasnoantičkih kuća. U toj prostoriji smješten je lapidarij koji prezentira povijest trogirskog kamenarstva. Među ostalim izložene su i skulpture najznačajnijih osoba iz povijesti renesansnog kiparstva u Dalmaciji, Nikole Firentinca i Ivana Duknovića. Crkva sv. BarbareIz glavne ulice, uz ložu ulazi se u najstariju sačuvanu crkvu, u crkvu sv. Barbare (sv. Martina). Stup pred crkvom nosi trijem koji zahvaća glavnu ulicu. Crkva je minijaturna bazilika razdjeljena kolonadama. U sredini, iznad traveja pred oltarom nalazila se izvorno kupolna konstrukcija unutar zvonika. Nad ulaznim je vratima prag ukrašen rano srednjovjekovnim ornamentima i ptičjim likovima; na njemu je latinski natpis koji u prijevodu glasi: "U ime Gospodnje ja, Majo prior, zajedno s rođakom mojim Petrom odlučili smo za spas duše naše ovaj hram sagraditi". U unutrašnjosti nađen je natpis koji je bio sastavni dio kamene oltarne pregrade a spominje obnovitelja crkve Petra i njegovu ženu Dobricu. Crkva je nekoć bila ukrašena ranosrednjovjekovnim freskama, sačuvanim u neznatnim tragovima. Po natpisima i po pleternim ornamentima na ulaznim vratima i životinjskim likovima dade se zaključiti da je crkva radikalno restaurirana u XI. stoljeću. No sam kult sv. Martina koji se u Dalmaciji širi u VI. stoljeću, u doba cara Justinijana, zatim više uzidanih fragmenata s ranokršćanskim križevima (baza oltara je npr. ulomak antičke arhitekture s urezanim starokršćanskim križem), te sami stupovi i dio kapitela antičkog porijekla upućuju na zaključak da je prije sadašnje crkve postojala jedna ranija sličnih dimenzija i oblika posvećena istom svecu. Crkva sv. PetraCrkva sv. Petra pripadala je istoimenom ženskom samostanu benediktinskog reda. Prema tradiciji samostan je osnovala kraljica Marija, žena Bele IV, za svog boravka u Trogiru 1242. god., no samostan se spominje još ranije. Ima arheoloških naznaka da se na mjestu današnje crkve nalazila ranokršćanska crkva. U svom sadašnjem obliku crkva ima barokna obilježja. Nad glavnim vratima nalazi se bista sv. Petra, djelo Nikole Firentinca ili njegova kruga s kraja XV. i početka XVI. stoljeća. Unutrašnjost je jednobrodna s baroknim mramornim oltarima i izrezbarenim drvenim stropom. Ističu se barokne drvene skulpture s likovima sv. Petra i Pavla. Od oltarskih pala osobito je zanimljiva ona sv. Ignacija Lojole koju je trogirski kanonik Dominik Napulo, na njoj portetriran, primio kao poklon od isusovca Luigia Cornelia iz Padove kad je 1667. godine podigao oltar osnivača isusovačkog reda u ovoj trogirskoj crkvi. U crkvi se čuva i pala Svih svetih (iz bivše trogirske crkve Svih svetih) s prikazom velike skupine svetaca i svetica nad kojima lebdi kompozicija Krunjenja Bogorodice, signiran rad mletačkog slikara flandrijskog porijekla Baldassara D'Anna (1560-1639), koji je zastupan u Dalmaciji sa desetak oltarnih pala. U crkvi se nalaze grobne ploče trogirskih obitelji sa zanimljivim natpisima, tako npr. grobovi obitelji Andreis čije su palače u blizini. Osobito su vrijedne barokne orgulje, poklon redovnica sestara Kamile i Andrijane Marković, plemkinja iz Budve. Te dvije sestre bavile su se književnošću pa su se dopisivale s hrvatskim književnicima XVII. stoljeća. Samostan se nalazio s južne strane crkve; u njemu se rodio redovnički život ugasio krajem XVIII. stoljeća. Od nekadašnjeg sklopa ostalo je djelomično sačuvano dvorište s ukrašenom kamenom krunom bunara iz XVII. stoljeća na kojoj je grb obitelji Marković. Pored samostana sv. Nikole i sv. Petra, namijenjenih plemićkim kćerkama, u Trogiru je postojao još jedan ženski benediktinski samostan, onaj sv. Mihovila. Nalazio se u pučkom predgrađu Pasike, na njegovom zapadnom rubu uz poljanu Oprah. Od samostana sv. Mihovila, koji je bombardiran u prošlom ratu, ostao je samo zvonik iz kraja XVI. stoljeća; na njemu se miješaju gotičke tradicije s kasnorenesansnim motivima što ih u manirističkom stilu interpretira Trifun Bokanić.   Palača ĆipikoSučelice katedrali pruža se palača istaknute trogirske obitelji Ćipiko. Sama palača je zapravo sklop od više zgrada (čitav jedan ulični blok) s vremenom spojenih u jedinstvenu cjelinu. Najsta-riji zidovi datiraju čak iz ranog srednjeg vijeka; mjestimice su ugrađeni antički ulomci; najveći je dio sklopa nastao u XIII. stoljeću pa su u prizemlju prema trgu sačuvani srednovjekovni dučani sa srpastim lučnim okvirima. Najradikalniji zahvat doživjela je palača u XV. stoljeću u doba humaniste, ratnika i pisca Koriolana Ćipika koji je za njezinu obnovu angažirao tada nejistaknutije umjetnike Nikolu Firentinca, Andriju Alešija i Ivana Duknovića. Kao Alešijev doprinos prepoznaju se gotičke trifore na pročelju i monumentalno dvorište s kolonadama i galerijama u sredini samog sklopa. Južna vrata s lavovima djelo su Nikole Firentinca; na njima je latinski natpis koji u prijevodu glasi: "Upoznaj samog sebe"; to je, naime, čuvena izreka proročice iz Delfa čime naručitelj portala iskazuje svoju klasičnu naobrazbu. Portal prema trgu, sučelice katedrali, izradio je Ivan Duknović koji je isto tako za ovu palaču isklesao i lik anđela što nosi grb obitelji (kip je danas u Muzeju grada Trogira). U samom trijemu je drveni pijetao (kopija, original je u Muzeju grada Trogira) koji, zajedno s kipom žene (uništen), prema tradiciji, predstavlja uspomenu iz bitke kod Lepanta iz 1571. god., pa bi tako, prepričava se, pijetao bio trofej - odvaljeni pramac turske lađe. Uz palaču vezane su uspomene na poznate članove ovog roda među kojima se u XV. stoljeću istaknuo Petar Ćipiko koji ukrašava i prepisuje latinske knjige i sakuplja antičke natpise; najistaknutiji je pak njegov sin, već spomenuti Koriolan (1425-1493), glasoviti pisac ratnih memoara. Sućelice lođi, s ulazom nasuprot crkvi sv. Barbare (sv. Martina) nalazi se tzv. mala palaća obitelji Ćipiko. I ova je također sklop naknadno povezanih zgrada od kojih većina datira iz XIII. stoljeća. Dvorište je dobilo u XV. stoljeću svoje današnje renesansno obilježje. Portal na prvom katu vrh stubišta ukrašen je kandelabrima, omiljenim motivom Nikole Firentinca. Na istočnom zidu u dvorištu ugrađen je reljef s likom humanista, a prepoznaje se kao djelo kipara Ivana Duknovića. Od palaća starih trogirskih rodova treba spomenuti barem još romaničko-gotičku ruševnu palaču obitelji Andreis, gotičku palaču obitelji Statileo, gotičku kuću bana Berislavića, te palaču obitelji Lucić (Lucius, Lucio) na obali, nekoć uz zidine s kulom, sa sačuvanim dvorištem, s prostorijom obiteljske kapele i gornjim dvorištem (terasom) iznad cisterne gdje su još izloženi ostaci nekadašnjeg obiteljskog lapidarija. Kula KamerlengoTvrđava Kamerlengo nalazi se na jugozapadnom rubu grada u nekoć završnom, izloženom uglu zidina. Poligonalna kula je starijeg datuma, iz kraja XIV. stoljeća. Nakon dolaska mletačke vlasti čitav završni sklop zidina dobiva današnje oblike; za gradnju je bio konzultiran državni inženjer Lorenzo Picino, a izvedba je povjerena protomagistru Marinu Radoju. Tvrđava je građena od 1420. do 1437. godine, a služila je za smještaj mletačke vojne posade u tada još buntovnom gradu. Dobila je ime po činovniku kamerlengu (camerariusu), mletačkom blagajniku.   Kula sv. MarkaKula sv. Marka nalazi se na sjeverozapadnom uglu grada izložena prema kopnu; izvorno je bila spojena gradskim zidinama s tvrđavom Kamerlengo. Okrugla je oblika prilagođena obrani od topovskih hitaca, a nastala je tijekom XV. stoljeća u doba turskih nasrtaja. Glorijet - kružna kolonada klasicističkih oblika sagrađena je godine 1809. u čast francuskog maršala Marmonta. To je inače jedan od rijetkih spomenika francuske vlasti u Dalmaciji. Zbirka KairosU Trogiru, uz južne gradske zidine već više od devet stoljeća nastavlja se redovnički život u samostanu sv. Nikole (nekoć sv. Dujma). O osnivanju tog ženskog benediktinskog samostana sačuvana je isprava iz 1064. Pri osnivanju samostana, kako se čita u toj ispravi, među građanima i plemićima koji su po imenima većinom Hrvati, prisutan je i gradski biskup Ivan koji se kasnije slavi kao svetac, zaštitnik Trogira. Kako u samostansku crkvu sv. Dujma smještenu na samoj obali navraćahu mornari i ribari tako su i samostan i crkva nazvani imenom sv. Nikole - zaštitnika pomoraca. Osim ručnih radova redovnice njegovahu i poznavanje lijepe književnosti. Tu se čuvaju i stare partiture s trogirskim nabožnim skladbama od kojih najstarije datiraju iz XV. stoljeća. Njihova znanstvena obrada donijet će nova saznanja o povijesti hrvatske glazbe.
U III. st. utemeljeno je grčko naselje Tragurion, koje se u doba rimskog vladanja razvija u jaku luku. Naglim usponom obližnje Salone Trogir gubi prijašnje značenje. U doba doseljenja Hrvata u grad se sklanjaju izbjeglice iz razorene Salone. Od IX. st. plaća danak hrvatskim vladarima. U XI. st. dobiva biskupiju (ukinuta 1828.), a 1107. ugarsko-hrvatski kralj Koloman priznaje mu autonomna gradska prava. God. 1123. osvajaju ga i gotovo do temelja razaraju Saraceni. Trogir se brzo oporavlja i u tijeku XII. i XIII. st. doživljava snažan gospodarski uspon. God. 1242. ondje je našao utočište kralj Bela IV. bježeći pred Tatarima. U XIII. i XIV. st. Trogirani najčešće biraju za svoje bribirske knezove Šubiće; među njima se ističe Mladen III. (1348.), koga natpis na nadgrobnoj ploči u trogirskoj katedrali zove »štit Hrvata«. God. 1420. započinje dugo razdoblje venecijanske vladavine. Nakon pada Venecije 1797. Trogir je do 1918. (osim razdoblja francuske vladavine 1806.-14.) pod Austrijom. God. 1918. vraćen je matici zemlji. Trogir svojom drevnom građom odaje slikovitu prošlost, dok nas mladim duhom uvodi u budućnost. Utemeljen krajem III. ili početkom II. st. pr. Kr. pod imenom Tragurion, više od 2000. godina Trogir s ponosom nosi titulu simbola kulture Dalmacije od antičkih vremena preko renesanse pa sve do danas. Smješten između otoka Čiova i kopna, jedinstven je kao i njegova povijest. Otočić na kojemu je Trogir izrastao uvjetovao je i izgled zidina što objašnjava njihovu nepravilnost. U okolici grada nalaze se grobne gomile i pećine iz prapovijesnog razdoblja, a datiranje početka naseljavanja Trogira nije poznato. Ušavši u zidine, ulazimo u svijet kulturnih spomenika i teško je ne zamijetiti ljepotu brojnih arhitektonskih i umjetničkih djela Trogira, među kojima želimo posebno istaknuti neke od njih. Katedrala sv. Lovre zauzima istaknuto mjesto među spomenicima Trogira. Gradnja same katedrale započinje oko 1200. godine i privedena je kraju početkom XVII. stoljeća, tako da je zadnji kat zvonika građen skoro dva stoljeća. Na katedrali se isprepliću stilovi, od romanike do baroka, a unutar same katedrale pohranjena su brojna umjetnička djela. Jedno od najpoznatijih zasigurno je portal majstora Radovana iz 1240. godine, koji prikazuje mnogobrojne scene iz kršćanskog života. Crkve, muzeji i palače opravdavaju epitet koji se veže uz ovaj prekrasan grad "mala Venecija". Zaštiti njegove jedinstvenosti pridružio se i UNESCO, 1997. godine kad je gradska jezgra Trogira uvrštena na popis Svjetske kulturne baštine. Do u osvit XX stoljeća prepričavaju se i preoblikuju predanja koja, premda struktuirana po uobičajenim šablonama srednjovjekovnih legendi, translatiraju u fantazmagorični svijet priča trogirske prostore i prilike, vezane uz okoliš zidina, kula, uskih nadsvodenih ulica - tunela, osvjetljavanih noću bakljama rijetkih prolaznika bez kojih se nakon trećeg zvona nije smjelo izlaziti. Strah od neprijatalja pred zidinama, bojazni od malaričnih groznica koje su se širile iz okolnih. močvarnih voda, strepnja pred pošastima kuge - koja je u više navrata kosila gradom tako da nije tko imao pokopati mrtvace, sve je to draškalo halucinantnu maštu koja je našla svoje uobličenje u gatkama u sablastima, o macarolčićima - dušama nekrštene djece koja noću oblijeću u rojevima, kao i u priči - o trima ubogim sestrama koje su, uzevši noć za dan, prisustvovale misi mrtvaca. Kao spomen na strašnu epidemiju kuge koja je harala oko godine 1348. još strše na brodu Krban, nad Trogirskim poljem, ruševine crkvice sv. Eustahija podignute kao zavjet zas spas po pošasti »crne smrti«. Čitavi ciklusi legendi vezani su uz dvije povijesne ličnosti: o Trogiraninu Augustinu Kažotiću (+ 1323) - dominikancu, pariškom studentu, zagrebačkom biskupu, reformatoru glazbe u Hrvatskoj, piscu teoloških rasprava, koji je prema predaji otrao prašinu rodnog grada se svoje obuće; o milosrdniku biskupu Ivanu (+ 1111) navodno potomku rimske obitelji Orsini, koji je hodao po valovima spasavajući brodolomce na pogibeljnom rtu Planka - antičkom promontoriumu Diomedis, o njegovu čudesnom uništenju katapulta kralja Kolomana pred Zadrom, o izlječenju koludrica Gojčice i Dobre, koje su za ponoćne molitve čule kako mu se u grobu pokreću kosti, o javoru koji raste u bunaru pored njegova groba, o svečevoj ruci koju su ukrali Mlečani i koja se sama vratila - leteći zrakom i dočekana zvonjavom zvona, na što podsjeća repatica naznačena u gradskom grbu, kao što je i uz lokalitet »Gubavo kamenje« vezana priča o mjestu gdje je sv. Ivan zapriječio kugi ulaz u grad. I tako dalje... Prilog se može i nadopuniti određenim specifičnim informacijama, npr. o smještajnim informacijma u gradu, športskim manifestacijama, noćnom životu ili po bilo kojoj drugoj temi.
Zašto na web stranice ugraditi informacije o gradovima?
Detaljniji opis i specifikacija svih internet usluga
 | ||||||||||||||||||||||||||
