Porezno tijelo u porezno-dužničkom odnosu ima pravo na naplatu poreza, kamata i novčanih kazni, novčanih činidbi po osnovi odgovornosti iz poreznog jamstva. Porezni obveznik ili osoba od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na povrat poreza koji je plaćen bez pravne osnove, kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.

Obveze iz porezno-dužničkog odnosa za poreznog dužnika mogu podmiriti i treće osobe. Osobe od kojih svaka ima obvezu podmiriti isti porezni dug su solidarni dužnici. Svaki solidarni dužnik obvezan je podmiriti cjelokupni porezni dug. Porezno tijelo odlučuje od kojeg će solidarnog dužnika naplatiti porezni dug i u kojoj visini.
Ispunjenjem obveze jednoga solidarnog dužnika prestaje porezno-dužnički odnos svih solidarnih dužnika.

Univerzalni pravni sljednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni pravnom predniku. Nasljednici su dužni platiti obveze iz porezno-dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni ostavitelju.
Prava iz porezno-dužničkog odnosa, kao što su pravo na povrat poreza, pravo na povrat iznosa koji je na ime poreza za dužnika platio porezni jamac i pravo na povrat kamata, mogu se ustupiti, založiti i zaplijeniti. Ustupatelj prava dužan je dostaviti ugovor o ustupu poreznom tijelu u roku od tri dana od dana njegova sklapanja. Ugovor o ustupu obvezujući je za porezno tijelo osim ako se nad ustupateljem prava provodi ovrha.

Prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa prestaju plaćanjem, prijebojem, otpisom i u drugim slučajevima određenim ovim Zakonom. Prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom.
Zastupane osobe odgovaraju za neplaćeni i manje plaćeni porez i odgovarajuće kamate koje su posljedica neizvršavanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa.
Ako su zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i poslovodne osobe udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti, u obavljanju poslova počinili kazneno djelo utaje poreza ili sudjelovali u utaji poreza ili bespravno ostvarili smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupane osobe, tada se zastupnik smatra jamcem za manje plaćeni porez i kamate.
Tko je dužan obračunavati, obustavljati, uplaćivati i prijavljivati porez u ime i za račun druge osobe, solidarno jamči za taj porez.
Tko sudjeluje u ispostavljanju neistinitih i nevjerodostojnih isprava ili u neurednom, neistinitom i nepravodobnom vođenju poslovnih knjiga, jamči za iznos manje plaćenog poreza i za odgovarajuće kamate koje su posljedica takva njegova djelovanja.

Pri prijenosu vlasništva gospodarstvene cjeline, stjecatelj se smatra poreznim jamcem za porez čija se obveza plaćanja temelji na poslovanju gospodarstvene cjeline prije stjecanja, i za porez koji se plaća po odbitku (porez na dohodak od nesamostalnog rada) pod uvjetom da je obveza plaćanja tog poreza nastala u godini u kojoj je izvršen prijenos vlasništva gospodarstvene cjeline.
Jamstvo stjecatelja ograničeno je vrijednošću stečene imovine.

Porezni jamac odgovara za porezni dug ako ga u roku nije platio porezni dužnik (supsidijarni jamac). Porezno tijelo pozvat će poreznog jamca na plaćanje poreznog duga.
Ako su stvari i prava koja služe za obavljanje djelatnosti trgovačkog društva u vlasništvu osobe koja ima većinski udio u vlasništvu, tada vlasnik stvari ili prava odgovara tim stvarima odnosno tim pravima za one poreze koji se odnose na poslovanje tog društva. Odgovornost se odnosi samo na poreze koji su nastali u vrijeme u kojem je ta osoba imala većinski udio u vlasništvu društva.Većinski udio u vlasništvu trgovačkog društva ima osoba koja izravno ili neizravno ima više od polovice temeljnog kapitala trgovačkog društva. Tko zbog utaje poreza ili pomaganja ili prikrivanja utaje, umanji ili ne iskaže poreznu obvezu, jamči za taj manje plaćeni ili utajeni porez i pripadajuće kamate.

Gospodarstvena cjelina je jedno ili više gospodarstvenih dobara. Gospodarstveno dobro je stvar, pravo ili druga gospodarstvena korist koja se može samostalno procijeniti.
Više stvari, prava ili gospodarstvenih koristi procjenjuje se kao jedno gospodarstveno dobro, ako to s obzirom na svrhu i njihovu gospodarstvenu povezanost odgovara uobičajenu shvaćanju. Ako neka druga osoba, a ne vlasnik, ima pravo raspolaganja gospodarstvenim dobrom na način da može vlasnika gospodarstveno isključiti od utjecaja na to dobro, tada se u poreznom smislu smatra da to gospodarstveno dobro pripada toj drugoj osobi. Kod fiducijarnih (povjereničkih) odnosa smatra se da gospodarstvena dobra pripadaju fiducijaru (povjereniku). Ako je neko gospodarstveno dobro u vlasništvu dviju ili više osoba, njegova se vrijednost utvrđuje u cjelini.
Ako te osobe ne sudjeluju u poreznom postupku kao jedan porezni obveznik, tada se vrijednost gospodarstvenog dobra dijeli prema veličini udjela svake osobe. Ako udio u vrijednosti zajedničkoga gospodarstvenog dobra nije određen, smatra se da je svaka osoba vlasnik zajedničkoga gospodarstvenog dobra u jednakom dijelu.
Vrijednost gospodarstvenog dobra procjenjuje se prema tržišnoj cijeni.
Tržišnom se cijenom smatra ona cijena koja bi se mogla postići u uobičajenom poslovnom prometu.
Neuobičajeni popusti u poslovanju ili osobni popusti ne uzimaju se u obzir.