Službene osobe, vještaci i sve druge osobe koje su uključene u porezni postupak dužne su kao poreznu tajnu čuvati: činjenice koje su u poreznom, prekršajnom ili sudskom postupku doznale o poreznom obvezniku; pronalaske, recepte, patente i slično koje su doznale u poreznom postupku; identifikacijske znakove i podatke o poreznom obvezniku koji su pohranjeni u pismohrani. Obveza čuvanja porezne tajne je povrijeđena ako se navedene činjenice neovlašteno koriste ili objave.
Obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđena: ako se poreznom jamcu omogući uvid u podatke o poreznom obvezniku, bitne za njegov odnos prema poreznom obvezniku; ako se članove društva osoba upozna s činjenicama bitnim za oporezivanje društva; ako se iznose podaci tijekom poreznog, prekršajnog ili sudskog postupka i ako se iznose podaci uz pisani pristanak osobe na koju se ti podaci odnose.
Ako Zakonom nije propisano drukčije, na obvezu čuvanja porezne tajne primjenjuje se Zakon o zaštiti tajnosti podataka. Sudionici porezno-pravnog odnosa dužni su postupati u dobroj vjeri.

Porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarstvenoj biti.
Ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove, porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.
Ako je u kaznenom, prekršajnom ili prijestupovnom postupku pravomoćnom odlukom izrečena zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, porezni akt kojim je utvrđena porezna obveza ukinut će se na zahtjev poreznog obveznika.
Ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je za utvrđivanje porezne obveze osnova prikriveni pravni posao.