Podjela rada je stvorila potrebu za koordinacijom, a koordinacija je jedna od funkcija rukovođenja. Sadržaj funkcije rukovođenja sastoji se u pokretanju procesa rada i usklađivanju mnogobrojnih aktivnosti, koje su usmjerene na postizanje određenih, unaprijed zacrtanih ciljeva. Rukovođenje kao aktivnost obuhvaća poslove planiranja, organiziranja, vođenja i kontrole.

Zajedničko djelovanje i uzajamno prožimanje organa upravljanja i organa rukovođenja najbolje se uočava u procesu odlučivanja.

Proces odlučivanja, u svakoj organizaciji, sastoji se od nekoliko faza: a) inicijativa za donošenje odluke, b) priprema odluke, c) donošenje odluke, d) realizacija odluke i e) kontrola provođenja odluke.

U svakoj od tih faza prisutni su jedni ili drugi organi, a u pojedinim fazama i organi upravljanja i organi rukovođenja. Uloga organa upravljanja važna je u donošenju odluka i u kontroli njihova provođenja, dok je uloga rukovodećih organa važna u fazi pripreme i provođenja odluke. Iz toga se vidi da je odlučivanje u poduzećima jedinstven proces, u kojemu svoje ravnopravno mjesto imaju i organi upravljanja i rukovodni organi.

Odluke koje se donose u poduzećima mogu se podijeliti u tri osnovne kategorije: strateške odluke, taktičke odluke, operativne odluke.
Strateške odluke donose organi upravljanja, a usmjerene su na određivanje ciljeva, dugoročno planiranje, poslovnu politiku kao i na izbor odgovarajuće organizacijske strukture.
Taktičke odluke predstavljaju konkretizaciju strateških odluka, tj. stvaralačko oživotvorenje zacrtane poslovne politike, planova i razvoja, i slično. Donose ih organi upravljanja i rukovodni organi.
Operativne odluke donose stručni radnici i rukovodioci, a putem njih se realiziraju taktičke odluke.